Vjera i crkva

Crkva je namjerno malim početnim slovom (u naslovu). Ali doći ćemo do toga. Redom...

Nisam vjernik. Jednostavno i istinito. Nisam dosad našao niti jedan jedini razlog za postojanje nekakvih božanstava, superbića, jednog ili više njih. Pročitao sam i Bibliju i Kuran, čitao sam malo i o drugim vjerama, ali ništa me nije nagnalo da kažem "možda ima nečega". Čak ni sa možda.
A svi koji se žele svaditi sa mnom oko toga i objasniti mi, neka mi prvo objasne po čemu su zaključili da je baš njihov bog onaj pravi? Po čemu su isključili sve ostale bogove? Sve staroslavenske bogove, one grčke i rimske, nordijske, po čemu su isključili Alaha, kako su došli do zaključka da je njihov baš onaj jedini i pravi? Tek onda možemo dalje.

Ali vjeru na stranu. Svako ima pravo na vjeru, i to pravo ću i ja osobno braniti. Tu nema govora. Samo nemojte mene gurati i navlačiti. Kad me netko pita, odgovorim. Direktno pitanje, direktan odgovor. A nakon odgovora - tajac. I onda lavina "pa nisi čuo", "pa kako ćeš mi objasniti"....
Neću. Gle, neću. To što ti je netko pričao, to je rupa u vodi. Prdac u vjetru, eto što je.
- Pa po tebi, kad umremo, nema dalje?
- Ne. Nema. Ne na način na koji ti to očekuješ. Živimo vječno u smislu da kad krepaš onda te pojedu crvi, pognojiš neku travu, i tako "prelaziš" u druge oblike života - konačno i u nekog čovjeka ako ta trava koju si pognojio zapne za oko nekoj gusjenici pa je pojede, onda neka kokoš mazne tu gusjenicu, pa neki čovjek tu kokoš - eto te reinkarniranog. Ali nema "duše" kao "energije koja ne nestaje", jer to se kosi s osnovnim zakonima fizike. Ukratko - kad umreš, to je to. Gotovo. Finito.
- Ajmeeee...
- Niš "ajme" - tu sam već ljut na n-to ponavljanje jednog te istog
- Ali Međugorje...
- Koje Međugorje? Ono koje ni crkva ne priznaje?
- Ali ima tamo nešto....
- Da, brdo para koje se vrte. Kaj bu bilo ako Vatikan veli da je Međugorje lažnjak, ako ga ne priznaju. KAj buš onda? I dalje išla tamo - što znači da ne priznaješ Vatikan - ili ne buš - a što znači da si se do sad klela u nešto lažno?
- .... - tajac.

I tako u krug. Svako malo. Ali ne smeta me to, kad mi je stalo do nekog ponovit ću 100 puta, nije problem. No onda se desi da ti sin ide u školu i da se "naravno" mora upisati na vjeronauk. Prvo su mi oči ispale od bijesa kad je neka BUDALA to dopustila. Vjera i država su ODVOJENE, i vjera NEMA ŠTO RADITI U ŠKOLI. Mrš van!
I kad velim "pusti dijete neka samo odredi" onda veli "pa nitko mu ne govori o vjeri, kako će samo odrediti".
- Pa onda nek ide na vjeronauk kad krene biologija i fizika u školi, da paralelno dobije informacije pa nek odluči
- E onda je kasno
- Kasno za što?
- Onda neće vjerovati
- Naravno da neće. Ako ga ne indoktriniraš dok još ne zna ni cipele zavezati, kasnije je good-bye. I to se zna, i zato se inzistira na vjeronauku od najmanjih nogu.

Ja sam kršten, ali ne svojom voljom. Starci su me krstili, i stoga ja to ne uvažavam, meni to znači koliko i uzgoj svinja u istočnoj Makedoniji. Kćer mi je krštena jer je mama to htjela (moja supruga), a meni je to doslovno kao "jedna bajka više ili manje". Samo što te nitko u Školi ne prisiljava slušat o Snjeguljici 1 sat tjedno. Da je vjeronauk u crkvi, rekao bih "no ajde, neka ide, ali ja ga/ju neću voditi". Za neki drugi hir vodio bih dijete i na kraj svijeta. Ali na vjeronauk NEĆU. Ništa dobrog iz toga ne može proizaći.
Moral? Etika? Yeah right. I sam Isus je rekao da se ne moli skupno ni na glas, nego svak sam u sebi u svojoj tišini i privatnosti.

Ma sve na stranu, skrenuo sam sa željene teme... Ono bitno je da NISAM vjernik i da NE ŽELIM da me se pili s tim. Odjebite od mene u velikim skokovima, ne uvjeravajte me - a pogotovo ne želim vidjeti da se netko LJUTI kad me pita i kad dobije odgovor. Pitaš me za mišljenje, direktno i u glavu, i dobit ćeš isti takav odgovor - direktno i u glavu. A ako misliš pizditi zbog toga, završili smo tog trena. Iste sekunde.

Očito je da nisam vjernik, pa ipak imam više morala i etike od većine vjernika. A nisam je naučio u crkvi, niti mi je ona to dala. Nego roditelji. Otac vjernik, majka ne baš, čuo sam od tate valjda 90% biblijskih priča, slavio se Božić, Uskrs, pitali me želim li u crkvu - nikad nikakve prisile. Brat je odgojen u istim uvjetima od istih roditelja, pa je obavio sve sakramente. Ja nisam. I svi to poštujemo, i tako treba biti. Nit on mene nagovara, nit ja njega. Funkcioniramo savršeno. Samo ovi zagriženi vjernici pizde okolo, a svi su dvolični, baš svi. Jer svi imaju stvari koje rade a koje se kose s Biblijom na koju se kunu (a koju je pred cca. 2000 godina napisala šačica polupismenih ratara i stočara, "svjedoka" koji nisu bili ni živi dok je Isus navodno živio, pa je kasnije crkveni Konzilij uzeo te spise, pregledao ih, odabrao što im paše a što ne, te od onog što im je pasalo sastavio "Bibliju")... gdje stadoh... ah, da, kunu se u Bibliju ali rade što tamo izričito piše da se ne smije. A kad ih suočiš s tim, onda vele da se ne mora Biblija baš tako potpuno shvaćati, niti tako doslovno. Ergo, ono što ti paše veliš "piše u Bibiliji" a ono što ti ne paše veliš "ma to je onak, ne doslovno". Super fora.

Radi što hoćeš u svom dvorištu, ali mene ne diraj. Van. Nisam te zvao, nisam te pitao o vjeri (jer me ne zanima), pa prema tome odjebi s tim temama. Umaraju me, život je prekratak (za nas koji nemamo besmrtne duše) a da bih se bavio takvim glupostima. Vjeruj što hoćeš, a mene ostavi na miru.