Elektronska cigareta

Pušač sam od osnovne škole. Još u 7. razredu skrivali smo se i dimili. Tada nam je kutija trajala oko 3 tjedna. U dvoje. Nakon toga bilo je samo gore i gore.
Nepuštači ne mogu shvatiti (osim ako su nekad bili ovisni o nikotinu), ali pušači znaju kako je kad nemaš cigaretu. Kako pegla nikotinska kriza. A opet, i pušači i nepušači znaju kako je to fini trošak, kako fino smrdiš, kašlješ, hropćeš, iskašljavaš, kako se svako malo spališ čikom, imaš žute prste, kako okus nestane iz usta, kako si zapravo ovisan.
Ali i paše, kad dobiješ šut nikotina to paše. Osjećaš se bolje, mirnije, koncentriranije, opustiš se i uživaš - pogotov nakon obilnog ručka ili dok kartaš, cugaš, gledaš film...

Prvi prestanak bio je kad sam negdje na bazenu popušio meningitis. Virusni, dakle blaži oblik, ali svejedno je bilo gadno. I dan-danas imam rupu od jedno 7-10 dana koliko sam ležao u Zaraznoj, rupu u sjećanju i dane o kojima ne znam ništa. A onda je prošlo. Tih 7-10 dana, dakle, plus idućih 5-6 koliko sam bio preslab da bih ustao iz kreveta do balkona zapaliti. Nisam pušio, nije mi ni palo na pamet. Samo sam tamanio enormne količine Snickersa koje mi je brat dilao. I očito je u tih 2-3 tjedna prošla, uz meningitis, i ona apstinencijska kriza. Nije me vukla cigareta, mogao sam jednostavno reći "ne" bez nekog napora, i to je bilo to.
Trajalo je oko 3 godine, sve u svemu, i više se ni ne sjećam kako je ponovno krenulo, ali krenulo je. I za čas, tjedan dana, ponovno sam pušio.

Nakon cca. godinu dana od ponovnog početka krenuo sam s posla doma (idem pješice). Bio je petak, vidio sam da imam zadnju cigaretu te je zapalio. Pumpa usput nije radila, pa nisam kupio novu kutiju, nego rekao sam sebi da ću kasnije. Onda sam doma zaboravio, pa kad me uhvatilo da zapalim, vidio sam da nemam, da je vani kiša, pa rekoh "budem kasnije". I tako, samo tako, ponovno sam prestao. Nakon prve noći mislio sam kako je to super, nisam pušio već 10-12 sati, ajmo na cijeli dan. Pa drugi. Treći. I opet nisam pušio.
Sad je bilo teže, puno više volje je trebalo, ali opet sam, nakon godinu dana, propušio. Na moru sam spalio jednu cigaru, i od tuda je krenulo dalje.

Konačno, supruga trudna, rodila, čekam doma da je puste iz rodilišta, i mislim si kako će sad to izgledati. Svako malo na balkon, otvaraj/zatvaraj vrata, ulazi hladan zrak, smrdim, kiša, snijeg... A onda mi šogorica predloži da probam elektronsku. Ona i muž, okorjeli pušači, tada su brojali oko 3 mjeseca kako deru samo elektronke. Daš 200 kuna za start-paket, probaš, pa ak ide, ide. Ako ne ide, bacio si 200 kuna, ali si barem probao.

Od tog trena (a sad mi kćer ima 13 mjeseci i koji dan) nisam ni pomislio zapaliti analognu. Niti jednom. Vrlo brzo počela mi je smrditi, smetati me, uopće nisam imao niti najmanju želju za cigaretom.

Prva tekućina bila je neka imitacija cigare. Zašto? Pa, pravu aromu cigarete nije moguće dobiti. Cigareta gori, izgara, i to daje jedan poseban okus. Toga kod elektronke nema, ništa ne gori, samo isparava tekućina. To je, de facto, inhalator. Tekućine zvane "Marlboro" imaju miris po Marlboro cigareti, ali onaj miris kako miriši nezapaljena cigareta, kad je izvadiš iz kutije i ponjušiš duhan. Sa zapaljenom nema veze.
Pa su mi iskusniji savjetovali da ne tražim "svoju marku" koju sam pušio, nego da tražim nešto "duhansko" ali da je različito od moje marke. Tako zavaraš mozak koji onda ne veli "to nije to" nego veli "da, ima duhanski štih, nije to baš ono kaj sam dimio, ali ni ne zove se tak - ovo je ipak cigara neka". I to je prošlo, prevario sam svoj (mali) mozak. Bilo je unutra 24mg/ml nikotina, što je dosta puno, ali trebalo mi je toliko.
Potegnuo bih jedan-dva "dima" i bio bih miran pola sata - sat. Onda opet dim-dva i mir. Nema smrada, ugodan okus, dobiješ nikotin (ergo nema krize) - a ono što ispuhneš je totalno neškodljivo. Čista vodena para s malo arome (arome koja je klasificirana "za ljudsku prehranu"). Sav ostali "negativni" dio, nikotin, apsorbira se kroz sluznicu usta i u plućima, te van izađe nemjerljivo mala količina. A svih onih kancerogenih spojeva iz cigarete (preko 4000 ih ima) - nula. Ne postoje.
Sad sam već duže vrijeme na 6mg/ml nikotina, dakle opako sam smanjio, i ta elektronka je postala više hobby i gušt nego potreba.

Prešao sam s "početničke" na "naprednu", sam slažem svoje žice (zavojnica) i fitilje (koji vode tekućinu do zavojnice), i zadovoljan sam. A i svi oko mene su zadovoljni, jer em lijepo miriši em nije štetno.

Ovi napisi koji se javljaju po novinama, to treba vrlo pažljivo pročitati. To su mahom kvazinovinari koji pišeu samo da naprave strku i dignu čitanost svojih novina. Sva istraživanja koja su rađena znanstveno, koja su provedena kako treba i dokumentirana (te se daju naći bez problema na internetu) govore da su elektronke neusporedivo manje štetne od pravih. Nemojte nasjedati na napise "znanstvenici su pokazali" jer je to kita. Velika kita. Svaki pomoćnik novinara bi trebao znati da nije nikakav problem napisati bilo kakvu glupost ako počne tim riječima, i da će dobiti brdo "aha, vidiš kaj piše" - notorna laž. Linkaj istraživanje na kojem baziraš svoj tekst, ili izvor ako si ga prepisao (a 99% jesi), pa da tamo vidimo link na istraživanje.

Nitko ne veli da elektronska cigareta nije štetna - samo da je neusporedivo... NEUSPOREDIVO manje štetna od analogne. I potpuno... POTPUNO bezopasna za okolinu, za "društvo" parioca (parioc = onaj koji pari, jer elektronka se ne puši nego pari).

Da elektronke (i tekućine) treba kontrolirati - svakako. Ali zabraniti? Svrstati pod "medicinska pomagala"? Nikako. Prvo, treba ih zabraniti maloljetnicima, tu nema govora. Drugo, treba imati kontrole nad tekućinama, jer u originalu nisu štetne, no neki pametnjaković može staviti tko-zna-što unutra, tako da treba kontrolirati. Kao što se kontrolira meso iz EU, recimo, ista stvar. A na kraju su tu i uređaji, koje isto treba kontrolirati kako bi se spriječilo prodavanje muda pod bubrege, šrota i potencijalno opasnih aparata. Jer, da se razumijemo, elektronska cigareta ima bateriju, a SVAKA baterija može potencijalno (u krivim uvjetima eksploatacije) eksplodirati. Od one u daljinskom za TV ili u ručnom satu, preko one u mobitelu ili autu, pa do ove u elektronskoj cigareti.


SASTAV TEKUĆINE

Tekućina se sastoji od 5 komponenti, ali nerijetko ih ima manje - dakle neke od tih 5 su izbačene zobg raznih razloga. Tih 5 komponenti su:

1. VG - vegetable glycerin - biljni glicerin. Kupiti se može u svakoj apoteci, a koristi se u kozmetici i za prehranu, stavlja se kao glazura na kolače. Razlika je u tome da za el.cig. treba biti čto kvalitetniji, što čišći, što za kolače (npr) i nije bitno
2. PG - propilen glycolum - propilen-glikol. Isto se kupi maltene u svakoj apoteci, a koristi se - recimo - za magla-mašine (fog machine) na koncertima itd. Odobren je za tu upotrebu po cijelom svijetu i može se slobodno udisati jer je bezopasan
3. Nikotin - "otrov" iz elektronke. Ono što tijelo traži, izaziva ovisnost. Opasan je zato jer se apsorbira i kroz kožu (dakle na dodir) i lako može doći do predoziranja ako ga se prolije po koži ili popije. Problem je što ga se kupuje u vrlo visokim koncentracijama, pa je takav jako toksičan. Ako onaj tko proizvodi tekućinu za el.cig. ne stavi dobar omjer, može ga biti previše u tekućini. Zato proizvodnju treba ostaviti stručnjacima.
4. aroma - radi se o aromama na bazi vode (ne ulja) koje su klasificirane za ljudsku prehranu. Osim što moraju biti čišće, kvalitetnije, ali osim toga to bi bile one bočice kojih ima po supermarketima sa okusom limuna za kolače, naranče za kolače, višnje za kolače itd. Samo, velim, ti iz supermarketa nisu dovoljno čisti za elektronske cigarete.
5. voda . destilirana voda koja se u malom postotku ponekad stavlja u tekućine za el. cigaretu

Dakle, osim nikotina sve je za ljudsku upotrebu i nije opasno.

Što čemu služi? Najveći dio tekućine čine PG i VG. Oni isparavaju i proizvode vidljivu paru te prenose okus i nikotin. PG je bolji nositelj okusa (tekućina sa više PG trebat će manje arome da bi se postigao željeni intenzitet). PG je rjeđi, skoro kao voda je.

VG radi bolju paru, vidljiviju, ali malo slabije nosi okus. Gust je, gušći od ulja, pa ga je potrebno razrijediti. Zato se miješa sa PG ili sa vodom, jer kad je čist praktički je nemoguće da ga fitilj crpi do zavojnice.

Neki ljudi znaju imati preosjetljivost ili čak alergiju na PG, pa oni koriste čiste VG tekućine (80% VG + 20% voda). Ostali mješaju razne omjere PG i VG (50/50, 20/80, 70/30...) kako bi dobili više arome ili više pare, kako kome paše. To se sve naruči od onoga kod koga se kupuje tekućina, dakle proizvođača, koji u pravilu nude sve arome i gradacije nikotina u raznim omjerima PG/VG.

I na kraju, nikotin. Cigareta sa 6mg nikotina NIJE ISTO što i tekućina sa 6mg/ml. Drugačija je to mjera. Zato se treba savjetovati sa nekim iskusnijim pariocem ili prodavačem oko izbora prve tekućine (tj. koncentracije nikotina u njoj) kako bi se dobilo najsličnije cigareti koju je pušač do tada pušio. A tada parioc sam vidi treba li mu više nikotina (jako često uzima dimove, puno njih za redom) ili manje (mali dim a jako grebe po grlu, vrti se u glavi nakon 3-4 dima za redom).

I još jedna stvar - glavni TH (throath hit, grebanje po grlu) radi nikotin. On je najodgovorniji. Oni koji traže jače grebanje obično uzmu tekućinu sa više nikotina. No ako je već dosta nikotina ali grebanje još nije "kako treba", tada je tu PG, koji pomaže. On također grebe po grlu - manje od nikotina, ali grebe, dok VG praktički ne grebe uopće.

Postoje prodavaonice opreme i tekućina koje će novom pariocu rado dati par dimova raznih testnih tekućina da probaju prije nego što se odluče koju uzeti, što je uvijek hvalevrijedan potez.

CIJENA

I na kraju, financije. Koliko to sve košta?

Pa u startu mrvicu više, ali unutar mjesec dana to se vrati. Početni kit (baterija, isparivač, punjač baterije) koštat će oko 150-200 kuna. Baterija obično potraje iznad 6 mjeseci, punjač maltene beskonačno, a kasnije se mijenja jedino isparivač. Isparivača ima 1000 vrsta i oblika, treba pitati prilikom kupnje, ali osnovna podjela bila bi na one koji su spojeni s tankom, pa kad ode isparivač baca se cijeli tank i stavlja novi, te one gdje tank ostaje a mijenja se samo isparivač. 

Trajanje samog isparivača varira ovisno o tome koliko se upotrebljava te o tekućinama (neke ih više prljaju a druge manje), ali ja kao početnik imao sam jedan isparivač najmanje 2 tjedna, najčešće oko mjesec dana. Cijena isparivača je od 20kn (samo isparivač) pa do 60kn (isparivač sa tankom), tako da na mjesečnoj bazi ni to nije neki trošak.

Ostaje tekućina. Ove nabavljive po shopovima su više-manje oko 40kn za 10ml. Tih 10ml meni je trajalo u početku oko tjedan dana. I to ovisi o količini nikotina, jer ako je manje nikotina više ćete pariti i trošiti više tekućine - jasna stvar.

Ja trenutno kupujem tekućinu po 100ml pa sam miran neko vrijeme, a imam ih uvijek nekoliko okusa jer se desi da nakon dan ili dva prestanem osjećati aromu (zasite se osjetilne stanice), pa onda promijenim aromu na dan-dva, pa dan.dva treću, četvrtu, petu, pa se vratim na prvu opet.

S mojim potrebama i stilom parenja, trošim u prosjeku oko 50-60kn mjesečno. Naravno, ne svaki mjesec, jer kad kupujem tekućinu onda ode 200-300 kuna, ali sam onda par mjeseci miran.

Treba li nekome kakvih informacija ili pomoći, samo pitajte!