Rašljarenje

Kako je James Randi pokazao vrijednost rašljara

Moj prvi kontakt s Randijem bio je tekst-opis koji sam pročitao negdje na webu o tome kako je testirao hrpu rašljara, nudeći im ogromne novce samo da pokažu kako stvarno mogu naći vodu. I, naravno, novci i dalje čekaju u fondu. Čekaju bilo koga tko može pokazati bilo kakve paranormalne moći - naravno pod određenim uvjetima.

Ukratko, njega (odnosno njegovu organizaciju) potrebno je kontaktirati, reći o kakvim se paranormalnim moćima radi, te se nakon toga pristupa definiranju ugovora. Obje strane zajedno dogovaraju uvjete i opseg testiranja, te se na kraju slože - ili ne slože. Primjerice, kod testiranja "gledanja na daljinu" oni uvjetuju da u sobi u kojoj testirani sjedi nema nikoga osim dva kontrolora, koji stoje sa strane i ne daju od sebe niti glasa. Na podu je nacrtan prostor iz kojeg testirani ne smije izaći ni pod kojim uvjetima, postoje kamere koje snimaju non-stop, a soba je tako napravljena da onemogućava prodor bilo kakvih vibracija, telefonskih ili drugih električnih, magnetskih i sličnih signala. Neka vrsta izoliranog atomskog skloništa.

Nema mame, tate, prijatelja, nema nikakvog prisustva. Čudno kako nitko ne želi prihvatiti te uvjete. K vragu, ako već "vidiš na daljinu", sve što ti treba je olovka i papir da napišeš što si vidio. Totalno je nebitno jesi li u bunkeru, na neboderu, u svemiru ili na dnu Marijanske brazde. Ali eto, novac i dalje stoji tamo, kod odvjetnika, i čeka sretnog dobitnika.

Gdje su svi čitači budućnosti? Svi koji vide, gataju, vračaju? Pa ne moraju te novce uzeti za sebe, nitko ne veli - odi tamo, pokaži da ne sereš gluposti, da ne varaš lakovjerne, uzmi te novce pa ih pokloni nekoj dobrotvornoj organizaciji. Bolnici. Potrebitih ima bezbroj, nije nikakav problem naći kome dati novce - ako ih već "ne smiješ uzeti za sebe jer je to loša karma". Pa nije loša karma donirati milju dolara Klaićevoj bolnici!

Vratimo se na rašljare. Po meni su to ljudi koji jednostavno poznaju kraj u kojem rade, ili (vjerojatnije) znaju čitati krajolik. Kad vide žalosnu vrbu, znaju da vrlo blizu ima puno vode. I takve sheme. Ali ne, oni tvrde da nije tako, nego da osjete "energije" kroz rašlje. Randi je rekao - OK. Evo testa:

Pripremila se velika ravna površina. Ogroman komad zemlje, okružen brežuljcima, ali su ti brežuljci daleko, jako daleko. Kao istok Slavonije, recimo, gdje se ravnica proteže u nedogled. Sve ravno, sve isto.

Zatim je ta ogromna površina preorana, zaravnana, maknuto je granje, grmlje, šiblje i par drva koja su se tamo našla - stvorena je neka vrsta "brisanog prostora", bez ama baš nikakvih obilježja vidljivih izvana.

U tu zeljnu-livad-oranicu-kakogod zatrpano je nekoliko većih i manjih kontejnera od pleha sa više ili manje vode u njima. Uglavnom, ne radi se o par litara vode nego o stvarno velikim količinama. Ti su kontejneri zatrpani na različite dubine - neki na metar od površine, neki na desetak metara.

I sad je već sasvim jasno što su rašljari trebali napraviti. Naravno, i rezultat se da naslutiti... Ne sjećam se točnih brojki, ali mislim da je bilo 1 ili 2 slučajna pogotka (od različitih osoba) - i to je to. Netko tko se naziva rašljarom i naplaćuje usluge od lakovjernih ljudi na tom je testu trebao naći više od pola tih kontejnera sa tolikim količinama vode. Pa da uzmeš šaku kamenčića i baciš ih iz aviona na to polje imaš više šanse pogoditi nego što su oni pogodili. Upravo to - pogodili. Random. Slučajno. Bez ikakve primisli na "energije" i "osjećanje vode".

I sva ostala testiranja koja su dogovarana pa nikad obavljena jer su pretendenti uvidjeli da su uvjeti dovoljno sigurni da nema mogućnosti prevare, kao ni ona obavljena, nisu dala nikakve rezultate. Sva binarna (gdje postoje samo dva odgovora, točan i netočan) imala su razinu točnosti čak i ISPOD statistički očekivanih 50-50. Ono kad bacaš novčić, pismo-glava, imaš kod svakog bacanja 50% šanse da bude glava. I bez obzira na prošlo bacanje i njegov ishod, naravno, kod svakog ponovljenog imaš istih 50% šanse. Kad gledaš prosjek na 100 bacanja, opet je statistički 50% podjele, plus/minus neka mala komponenta slučajnosti, dakle recimo 45%-55% se očekuje da će biti. Dakle da netko pokaže kako može utjecati na novčić, taj bi morao barem 75-80% pogoditi - tada bi se to tek moglo početi razmatrati kao moguće. Sve ispod toga je čista slučajnost.