Astrologija

Astrologija je način predviđanja budućnosti baziran na teoriji da položaj i putanja nebeskih tijela –dakle zvijezda, planeta (osim onih koja pripadaju Sunčevom sustavu te onog na kojem ste rođeni), Sunca i Mjeseca – u trenutku rođenja neke osobe utječu na njen život. Neki oblici astrologije čak tvrde da su prirodni fenomeni poput potresa ili prirodnih katastrofa predvidivi promatrajući pozicije i putanje nebeskih tijela. Uzme li se u obzir količina tih tijela te sve moguće kombinacije koje bi se iz toga mogle izvući, nije teško zamisliti kako bi se za svaki takav katastrofalan događaj na Zemlji lako mogla naći „poveznica“ sa položajem i putanjom (ili kombinacijom to dvoje) ostalih nebeskih tijela. Naravno, zna se kako povezanost ne znači i uzrokovanost, no astrolozi spadaju u skupinu ljudi kojima to pravilo ništa ne znači.

Po svom psihološkom obliku, astrologija spada u New Age terapije koje se koriste za samospoznaju i analizu osobnosti (astroterapija). U svim svojim pojavama i oblicima, astrologija je samo jedan oblik magičnog razmišljanja (magično razmišljanje je skup nekoliko elemenata, uključujući vjerovanje u povezanost svih stvari kroz sile i energije koje nadilaze sve fizičke i psihičke veze. Ono daje posebne moći mnogim stvarima koje tumači kao simbole).

Moderne pristaše astrologije ne mogu nikako pokazati na kojoj osnovi baziraju astrološku povezanost nebeskih tijela sa događajima na Zemlji, nemaju nikakva vjerodostojna objašnjenja za svoje tvrdnje, te nisu nikad ničim doprinijeli bilo kojem vidu socijalnih znanosti. Pa ipak, milijuni ljudi vjeruju u astrologiju i ona je preživjela tisućama godina. Stari Asirci bavili su se astrologijom prije 3000 godina; u Indiji se astrologija prakticira već barem 2000 godina (Jyotisa, Nadi astrologija, reinkarnacija). Nebeska svjetlost, navodno, utječe na svaku inkarnaciju, a razni astrološki sistemi tvrde kako mogu pomoći da se iz toga izvuku korisne smjernice koje će osobi olakšati prolazak kroz njenu (ili njegovu) trenutnu inkarnaciju.

Oko 450. godine PNE Babilonci su razvili zodijak sa 12 znakova, ali Grci su ti koji su udarili temelje modernoj astrologiji, u vrijeme od Aleksandra Velikog pa do Rimskog osvajanja Grčke. Širenje astrologije usporila je pojava Kršćanstva, koje je inzistiralo na božanskoj intervenciji i slobodnoj volji. Tokom renesanse astrologija se ponovno vratila, djelom zahvaljujući procvatu interesa za znanost i astronomiju. Kršćanski teolozi upozoravali su na astrologiju, a 1585. godine papa Sikstus V ju je i osudio. Paralelno s osudom, radovi Keplera i njegovih istomišljenika potkopali su načela astrologije. Povijest i starost astrologije su, naravno, potpuno nebitni kao dokazi za njenu istinitost (logička je greška reći da je nešto istinito samo zato što ima dugu povijest).

Astrologija je adoptirana i u staroj Perziji i kroz cijeli Arapski svijet putem Muslimana koji su je usvojili putujući kroz Europu za vrijeme renesanse. Stara Kina usvojila je razrađeni, detaljni sustav astrologije koji je blisko vezan sa raznim metafizičkim pojavama poput jina i janga ili wu-xinga (5 elemenata). Danas su mnogi zapadnjaci upoznati s 12-godišnjim ciklusom životinjskih znakova u kineskoj astrologiji (godina štakora, vola, tigra, zeca, zmaja, zmije itd).

Najpopularniji zapadnjački oblik astrologije je Sunčeva astrologija – oblik koji nalazimo u horoskopima većine dnevnih novina. Horoskop je zapravo astrološko predviđanje, a isti se termin koristi i za opis mape Zodijaka u trenutku rođenja neke osobe. Zodijak je podijeljen u 12 zona neba, svaka nazvana po konstelaciji planeta koje se nalaze unutar zone (Bik, Lav, itd). Putanje Sunca, Mjeseca i ostalih većih planeta imaju, očito, bitan utjecaj na Zodijak.

No, zbog precesije ekvinocija (precesija je stožasto gibanje osi Zemlje, jer Zemljina os „tetura“ u svojoj rotaciji, opisujući stožac), točke ekvinocija i solsticija pomaknule su se za oko 30 stupnjeva prema zapadu tokom posljednjih 2000 godina, tako da imena konstelacija i njihova veza sa Zodijakom , koje su smišljene „logično“ prije 2000 godina, danas više nemaju nikakve logike iza sebe. Ukratko rečeno, da ste rođeni na isti dan kao što jeste ali pred 2000 godina, ne biste bili rođeni u istom znaku.

Precesija ekvinocija uzrokovana je činjenicom da os Zemljine rotacije (koja uzrokuje dan i noć) i os Zemljine revolucije (gibanje oko Sunca) nisu paralelne. Razlikuju se u 23,5 stupnjeva. To znači da je Zemljina os rotacije (dan-noć) nagnuta. Taj nagib uzrokuje promjenu godišnjih doba (nešto što je Ptolomej shvatio tako davno, a neki ljudi ne shvaćaju niti dan-danas). Ptolomej je shvatio da se rotacija Zemljine osi polako miče u krug, sa kutnim radijusom od 23,5 stupnja i periodom od oko 26000 godina, što je  zaključio uspoređivanjem svojih podataka s podacima starih Sumerana datiranih 2000 godina prije njega. Nije razumio što pokreće taj pomak, ali je shvatio da on postoji. Danas znamo da i Sunce rotira oko svoje osi, s periodom od oko 30 dana, i da to uzrokuje Sunčevo „debljanje“ oko ekvatora, što uzrokuje da se moment sile prenosi na Zemljinu rotaciju (dan-noć). Postoji i mala varijacija od 18,6 godina koju uzrokuje Mjesečeva orbita oko Zemlje, te i Mjesec ima mali utjecaj na precesiju. No, upravo je Sunčevo „zadebljanje“ na ekvatoru glavni razlog precesije ekvinocija, a što je razlog da je vaš uobičajeni horoskopski znak iz novina zapravo pomaknut za jedan znak.

Neki astrolozi tvrde da postoji puno podataka koji podržavaju njihovu hipotezu o uzročno-posljedičnoj vezi između položaja nebeskih tijela i događaja na Zemlji. Govori se o „značajnoj odnosnoj vezi“ između astroloških znakova i raznih događaja. No, statistički, značajna učestalost između X i Y nije dovoljan razlog za zaključiti da postoji i povezanost, a još manje za uzročno-posljedičnu vezu (X uzrokuje Y).  Povezanost (uzajamnost) ne znači uzrokovanost; pa ipak, povezanost je vrlo privlačna braniteljima astrologije. Postoje milijuni mogućih kombinacija između raznih nebeskih tijela koja rastu, padaju ili kulminiraju. Ti milijuni kombinacija mogu se bez problema spojiti sa raznim karakternim crtama ljudi, i bilo bi čudno kad netko ne bi mogao, uz minimalno truda, pronaći „čvrstu vezu“ između tih pojava.

Advokati astrologije vole naglasiti da „trajanje ženinog menstrualnog ciklusa odgovara Mjesečevim fazama“, što je krivo: Mjesečev ciklus traje 29.53 dana, i uvijek toliko, dok ženski ciklus prosječno traje 28 dana, no vrlo često varira od 22 do 35 dana, čak i kod iste osobe. Teško da se to može nazvati „isto“ ili „povezano“. Nadalje, menstrualni ciklus u lemura je 28 dana, 11 dana kod zamoraca, 16-17 dana kod ovaca, 21 dan kod krava i kobila, 24-26 dana kod Makaki majmuna, 37 dana kod čimpanza i 5 dana kod štakora i miševa. Očito su ženke ljudske rase puno svjesnije prirode i puno bolje povezane s njom, pa su se povezale s Mjesečevim ciklusom – a niže vrste nisu. No, što je onda s lemurima? To mora biti slučajnost, zar ne? A ako je to slučajnost kod lemura, po kojem kriteriju to isto nije slučajnost kod ljudske vrste?

Nadalje, oni tvrde da su „gravitaciona polja Sunca i Mjeseca dovoljno jaka da izazovu plimu i oseku na Zemlji, pa ako je Mjesec dovoljno jak da izazove plimu i oseku, onda taj isti Mjesec sigurno utječe i na osobe na Zemlji“. Ali koja je tu analogija? Što je u osobi analogno plimi? Podsjećaju nas da su ljudi počeli sa životom u amniotskoj tekućini (plodna voda) te da je ljudsko tijelo sastavljeno od 70% vode. Ako se ostrige otvaraju i zatvaraju u skladu s plimom, koja je pak u skladu s elektromagnetskim i gravitacionim silama Sunca i Mjeseca, a ljudi su puni vode, nije li onda očito kako Mjesec utiče i na ljude? Nekima je to možda očito, no činjenica je da nema dokaza za takve Mjesečeve utjecaje. Mjesečev gravitacijski utjecaj je zapravo vrlo slabašna sila s ljudske točke gledišta. Gravitacijska se sila javlja između svake dvije mase koje su dovoljno blizu jedna drugoj. Tako i majka koja drži bebu u naručju utječe gravitacijski na tu bebu, i to 12 milijuna puta jače nego što to čini Mjesec. Da, 12 milijuna puta jače (Kelly et al, 1996: 25). Astronom George O. Abell tvrdi da mali komarac čini veći gravitacioni učinak na ruku čovjeka nego što to čini Mjesec (Abell 1979). Pa ipak, i dalje se široko vjeruje da Mjesec uzrokuje potrese na Zemlji. Ne uzrokuje ih, baš kao niti Sunce, čiji je gravitacioni utjecaj na Zemlju slabiji od Mjesečevog. Na kraju, tvrdnja da je 80% Zemlje, baš kao i ljudskog tijela, voda, pa zato Mjesec ima učinka je – pogrešna. 80% površine Zemlje je voda. Površine. Ne cijele Zemlje, nego površine. 70% cijelog ljudskog tijela je voda, a ne 80%. Osim toga, plima utječe na nevezane vodene površine (more, oceani, rijeke, jezera…), dok je voda u ljudskom tijelu VEZANA (nije slobodna, tekuća, osim možda u želucu onog trena kad popijemo čašu vode).

Također, plimni utjecaj Mjeseca na Zemlju ovisi o njihovoj udaljenosti, a ne o fazi mjeseca. Sinodički period Mjeseca je 29.53 dana, no Mjesecu treba 27.5 dana da u svojoj eliptičnoj orbiti dođe od perigeja do perigeja (točka u kojoj je Mjesec najbliži Zemlji). Perigej se, dakle, može dogoditi u bilo kojoj fazi Mjesečevog ciklusa (Kelly et al, 1990: 989). Jače plime događaju se za punog Mjeseca, ali ne stoga što je Mjesečeva gravitaciona sila prema Zemlji tada najjača, nego zato što se poklopi da se Mjesec i Sunce nalaze s iste strane Zemlje, na istom pravcu, pa se njihova gravitaciona sila prema Zemlji zbraja (povećava). Zato su plime jače, a ne zbog Mjesečeve faze.

Astrolozi također naglašavaju važnost položaja Sunca, Mjeseca, planeta itd. u trenutku rođenja osobe. No, rođenje nije trenutak, nije instant-događaj. Ne postoji „jedan trenutak“ u kojem je netko rođen. Činjenica da neka babica u nekom trenutku na neki papir napiše neke brojeve je irelevantna. Uzima li u obzir tren kad je puknuo vodenjak? Trenutak provirivanja glave djeteta? Ili kad cijelo izađe? Možda kad mu proviri desno koljeno? Ili trenutak prvog udisaja? Rezanja pupkovine? Ili je „trenutak rođenja“ onaj u kojem dežurni liječnik i/ili babica bace pogled na sat na zidu? I tko kontrolira taj sat, da ne ide 5 minuta naprijed, ili da ne kasni 10 minuta?

Zašto je inicijalna situacija bitnija od svih ostalih situacija i uvjeta za razvoj nečije osobnosti? Zašto je trenutak rođenja odabran kao bitan, a ne trenutak začeća? Zašto nisu bitne ostale varijable, kao što je zdravlje majke, stanje prostorije u kojoj dolazi do poroda, stanje (čistoća, recimo) pomagala koja se pri porodu koriste, jačina svjetla, toplina sobe, veličina stražnjeg sjedala u autu u kojem je neko dijete rođeno? Ili visina leta helikoptera u kojem se dogodio porod? Zašto je bitnije gdje se u tom trenu nalazi Mars i da li Venera baš tada uzlazi, zalazi, kulminira ili ima veliku oluju? Zašto se sama Zemlja, najbliže i svakako najbitnije nebesko tijelo za svakog čovjeka koji je ikad postojao, ne smatra bitnim faktorom u tome tko smo i kakvi ćemo postati?  Osim Sunca i Mjeseca te pokojeg asteroida ili komete, ostali „bitni“ planeti su nam toliko daleko da bi bilo kakav utjecaj koji bi teoretski mogli imati na nas bio potpuno anuliran utjecajem bližih nam stvari ovdje, na Zemlji.

Nitko neće reći da bi, kako bi se shvatio utjecaj Mjeseca na plimu ili na krumpire, trebalo znati inicijalne uvjete Singularnosti prije Velikog Praska, ili položaj zvijezda i planeta u trenu kad je krumpir izvađen iz zemlje. Ako želite znati kolika će sutra biti oseka ne trebate znati gdje je Mjesec bio kad je stvoren prvi ocean ili rijeka, niti je li prvo nastao ocean pa onda Mjesec – ili obratno. Inicijalni uvjeti su manje bitni od trenutnih kad se pokušava shvatiti trenutni utjecaj na floru ili faunu. A ako je to točno za biljke i životinje, zašto ne bi bilo točno i za čovjeka?

Astrologija je najraširenije praznovjerje danas u svijetu. Pa ipak, mnogi brane astrologiju ističući koliko su horoskopi točni. Astrologija „funkcionira“, kaže se – ali što to znači? U osnovi, reći „astrologija funkcionira“ znači da ima mnogo zadovoljnih korisnika. A funkcionira stoga što je, zahvaljujući subjektivnom ocjenjivanju lako uvrstiti svaki događaj u neku tablicu. Reći „astrologija funkcionira“ ne znači da je astrologija točna u predviđanju ponašanja ljudi ili pojava u postotku iole većem od najobičnijeg sretnog pogotka. Postoji puno zadovoljnih mušterija koje vjeruju da ih njihov horoskop točno opisuje i da im njihov astrolog daje dobre savjete. Ta pojava ne dokazuje točnost astrologije već naprotiv, pokazuje Forerov efekt (tendencija ljudi da ocijene skup izjava kao „vrlo točne“ za njih osobno iako se te iste izjave mogu primijeniti na veliki broj ljudi) i pristranost potvrde (ljudi imaju tendenciju da se više priklone pozitivnim tvrdnjama nego negativnima, čak i kad se radi o istoj tvrdnji rečenoj na dva načina; vrijeme je lijepo – vrijeme nije ružno).

Dobri astrolozi daju dobre savjete, no to ne znači da je astrologija točna. Dapače, često daju dvosmislene savjete. Primjerice, Delfska Sibila (proročica) rekla je Krasusu prije njegovog napada na Perziju da će, ako prijeđe rijeku, veliko carstvo biti uništeno. Krasus je napao, što je rezultiralo uništenjem njegovog vlastitog carstva. Mnoga istraživanja provedena su na ljudima koja su pokazala da ljudi imaju tendenciju selektivnog razmišljanja, tj. da će vrlo vjerojatno automatski naći načina da ono što misle sami o sebi pronađu i opravdaju u nekakvim smjernicama koje su im dane, iako su one potpuno slučajne. Većina tvrdnji koje su dane o pojedinim horoskopskim znacima su nejasne i bez problema mogu zadovoljiti mnogo ljudi rođenih u različitim znakovima. Čak ni profesionalni astrolozi ne mogu napisati horoskop za neki znak koji je išta više od pukog pogađanja.

Pa ipak, astrologija zadržava popularnost unatoč činjenici da njoj u korist ne postoji ni trunčica znanstvenog dokaza. Čak je i bivši američki Predsjednik Ronald Reagan sa svojom suprugom Nancy išao na konzultacije kod astrologa dok je bio vođa „slobodnog svijeta“, demonstrirajući još jednom kako astrolozi imaju puno veći utjecaj na ljude i događanja nego što to imaju zvijezde i planeti.