Možda sam negdje pogriješio u izračunu, pa bi mi zato bilo drago da se netko javi i upozori me. U međuvremenu, evo malo o "zelenim" električnim autima...
Nissan Leaf iz 2012. godine troši oko 34kWh za 100 milja, prevedeno u metrički sustav to je 21,25kWh za 100 kilometara (izvor).
Elektrana na ugljen, a takvih je kod nas najviše, proizvede 1000-1100g CO2 za 1kW struje (izvor).
Jednostavnom matematikom ispada da dotični Nissan Leaf proizvede, mada indirektno, od 21250 - 23375g CO2 svakih 100km koje prijeđe.
Jedan prosječni dizelaš, po papirima, radi nekih 135g CO2 po kilometru, iliti 13500g svakih 100km.
Kad se to dvoje usporedi, meni izgleda kao da električni auto proizvodi skoro duplo CO2 na 100km od nekog prosječnog dizelaša. To što se taj CO2 proizvede (i ispusti u atmosferu) izvan grada, to ne mijenja na činjenici da se taj CO2 ipak proizvede, i da šteti Zemlji jednako, bez obzira je li proizveden na Jelačić-placu ili usred Sahare.
27 June 2014
28 April 2014
Ne jedem, hranim se suncem
U stvarno vleikoj konkurenciji izjava i stavova koji čovjeka ostave razjapljenih usta, bez dara govora i sa kvocijentom inteligencije na nivou starogrčke amfore na dnu mora, neki se dan potkrao jedan kandidat koji vrlo visoko kotira u borbi za prvo mjesto.
Čuo sam, naime, da "postoje ljudi", koji mahom žive u Indiji, neki gurui i slični, koji ne moraju jesti! Tako je, da, dobro ste pročitali. Ti ljudi, navodno, samo piju vode, i to je to. U vodu ubace ponekad (ali ne uvijek) malo vitamina i minerala, ali to je to - već 5 godina nisu ništa osim vode stavili u usta. Nisu se razbolili, nisu smršavili, nisu umrli - savršeno su zdravi.
A kako im to uspijeva? Pa jednostavno: gledaju u sunce! Hrane se suncem. Sunce prolazi kroz oko, dolazi do mozga, tamo se dešava ne-znam-što, i oni dobivaju energiju od sunca. Jer čovjek jede samo zato da dobije energiju, samo mu energija treba. A pošto je naše Sunce neiscrpan (u ljudskom poimanju stvari) izvor energije, onda se dovoljno naviknuti na to da se gleda u sunce i to je to. Problem solved.
Malo po malo se to radi, krene se sa 10 sekundi na dan, pa 12, 15, 20, 30.... dok se ne dođe na - ako se dobro sjećam - oko sat vremena. I tada je to to. Čovjek sjedne, gleda u sunce, popije vode, i gotova stvar!
Ne znam samo kad smo razvili klorofile i kloroplaste, ali očito jesmo. Također, pošto biljke tokom proizvodnje šećera koriste CO2, kao nusprodukt ispuštaju kisik. Mi, pak - barem se do sada vjerovalo - trebamo kisik, a ispuštamo CO2, te se tu krug zatvara. Ali ne više! Ne, pošto pretvaramo sunčevu energiju u šećer, energiju, koristimo CO2 (jer sa O2 to ne funkcionira) te onda očito izbacujemo O2 van. Krademo CO2, dakle pomažemo borbi protiv stakleničkih plinova, a ispuštamo kisik. Jedva čekam da jedan od tih gledatelja u Sunce prdne kraj mene, da udahnem čisti, friški kisik. Da se preporodim i obnovim.
Osim toga, pošto to nije jednostavno za naučiti, no ipak se može bez nekih VELIKIH problema, tako me čudi kako to da u Indiji, otkud ova vještina i potiče, ima toliko gladnih? Pa ti jadni gladuši nemaju posla, nemaju novaca, nemaju ništa - samo sunce i vodu, i tonu vremena. Pa zašto ne nauče, jebemu, kako se hraniti suncem? Riješi se problem gladi u svijetu u trenu. Ma i da nije "u trenu", za godinu, dvije, pet ili deset glad u svijetu praktički bi nestala. Sva polja hrane bila bi napuštena, ne bi bilo poljoprivrede niti stočarstva, samo bismo pustili šumama da rastu. Ili ni to - čemu? Pa sami bismo proizvodili kisik, trošili CO2, dakle biljke bi nam samo smetale.
Dobro što je ljudima? Zar ono što se naziva "zdravi razum" stvarno nestaje? Toliko smo glupi da piljimo u sunce očekujući da nam narastu klorofili? Ili ih jedemo, pa oni ostaju u tijelu, ne provari ih želudac nego iz lista salate tijelo uzme kompletan mehanizam za proizvodnju šećera iz CO2 i sunca te ga ugradi u svoje stanice - i to samo u oči, odnosno na dio mozga iza očiju? Otkad svjetlost PROLAZI kroz oko? Pa pretvara se u električne impulse, ne prolazi KROZ OKO. Barem sam ja tako mislio. Ali evo, očito nije tako, očito svaki put kad na plaži skinem naočale i virnem u Sunce, mozak mi dobije dozu svjetla, dakle i ten. Pocrni malo. Možda bih ga morao mazati kremama za sunčanje? Ali onda ne bih mogao "jesti" kako treba, valjda. Bolje ne.
A ja budala, skupa sa svojom ženom, trošim preko 50% mjesečnog budžeta na hranu! Koji idiot, mogli smo do sad živjeti u vili od 560 kvadrata u elitnom dijelu grada, na osami, sa velikom okućnicom (naravno, direktno izloženi Suncu), i voziti barem Ferrari. Svaki po jedan. Ako ne i više. Od posla bismo sjedili na vrhu tunela Učka, i onog Sveti Rok, te prdili, obogaćujući kisikom okolinu, dobili bismo državne poticaje i zelenu zvijezu kao nagradu za ekologiju.
Bolje da požurim i prijavim guzicu za Nobelovu nagradu...
Čuo sam, naime, da "postoje ljudi", koji mahom žive u Indiji, neki gurui i slični, koji ne moraju jesti! Tako je, da, dobro ste pročitali. Ti ljudi, navodno, samo piju vode, i to je to. U vodu ubace ponekad (ali ne uvijek) malo vitamina i minerala, ali to je to - već 5 godina nisu ništa osim vode stavili u usta. Nisu se razbolili, nisu smršavili, nisu umrli - savršeno su zdravi.
A kako im to uspijeva? Pa jednostavno: gledaju u sunce! Hrane se suncem. Sunce prolazi kroz oko, dolazi do mozga, tamo se dešava ne-znam-što, i oni dobivaju energiju od sunca. Jer čovjek jede samo zato da dobije energiju, samo mu energija treba. A pošto je naše Sunce neiscrpan (u ljudskom poimanju stvari) izvor energije, onda se dovoljno naviknuti na to da se gleda u sunce i to je to. Problem solved.
Malo po malo se to radi, krene se sa 10 sekundi na dan, pa 12, 15, 20, 30.... dok se ne dođe na - ako se dobro sjećam - oko sat vremena. I tada je to to. Čovjek sjedne, gleda u sunce, popije vode, i gotova stvar!
Ne znam samo kad smo razvili klorofile i kloroplaste, ali očito jesmo. Također, pošto biljke tokom proizvodnje šećera koriste CO2, kao nusprodukt ispuštaju kisik. Mi, pak - barem se do sada vjerovalo - trebamo kisik, a ispuštamo CO2, te se tu krug zatvara. Ali ne više! Ne, pošto pretvaramo sunčevu energiju u šećer, energiju, koristimo CO2 (jer sa O2 to ne funkcionira) te onda očito izbacujemo O2 van. Krademo CO2, dakle pomažemo borbi protiv stakleničkih plinova, a ispuštamo kisik. Jedva čekam da jedan od tih gledatelja u Sunce prdne kraj mene, da udahnem čisti, friški kisik. Da se preporodim i obnovim.
Osim toga, pošto to nije jednostavno za naučiti, no ipak se može bez nekih VELIKIH problema, tako me čudi kako to da u Indiji, otkud ova vještina i potiče, ima toliko gladnih? Pa ti jadni gladuši nemaju posla, nemaju novaca, nemaju ništa - samo sunce i vodu, i tonu vremena. Pa zašto ne nauče, jebemu, kako se hraniti suncem? Riješi se problem gladi u svijetu u trenu. Ma i da nije "u trenu", za godinu, dvije, pet ili deset glad u svijetu praktički bi nestala. Sva polja hrane bila bi napuštena, ne bi bilo poljoprivrede niti stočarstva, samo bismo pustili šumama da rastu. Ili ni to - čemu? Pa sami bismo proizvodili kisik, trošili CO2, dakle biljke bi nam samo smetale.
Dobro što je ljudima? Zar ono što se naziva "zdravi razum" stvarno nestaje? Toliko smo glupi da piljimo u sunce očekujući da nam narastu klorofili? Ili ih jedemo, pa oni ostaju u tijelu, ne provari ih želudac nego iz lista salate tijelo uzme kompletan mehanizam za proizvodnju šećera iz CO2 i sunca te ga ugradi u svoje stanice - i to samo u oči, odnosno na dio mozga iza očiju? Otkad svjetlost PROLAZI kroz oko? Pa pretvara se u električne impulse, ne prolazi KROZ OKO. Barem sam ja tako mislio. Ali evo, očito nije tako, očito svaki put kad na plaži skinem naočale i virnem u Sunce, mozak mi dobije dozu svjetla, dakle i ten. Pocrni malo. Možda bih ga morao mazati kremama za sunčanje? Ali onda ne bih mogao "jesti" kako treba, valjda. Bolje ne.
A ja budala, skupa sa svojom ženom, trošim preko 50% mjesečnog budžeta na hranu! Koji idiot, mogli smo do sad živjeti u vili od 560 kvadrata u elitnom dijelu grada, na osami, sa velikom okućnicom (naravno, direktno izloženi Suncu), i voziti barem Ferrari. Svaki po jedan. Ako ne i više. Od posla bismo sjedili na vrhu tunela Učka, i onog Sveti Rok, te prdili, obogaćujući kisikom okolinu, dobili bismo državne poticaje i zelenu zvijezu kao nagradu za ekologiju.
Bolje da požurim i prijavim guzicu za Nobelovu nagradu...
24 April 2014
Porez na budale #2
Nastavno na Porez na budale od neki dan, evo nas je gazda Linić počastio novim porezima. Na budale, naravno - koga drugog.
Sad će se oporezivati kamate na štednju i reinvestiranje. Dakle, onaj tko ima toliko novaca da uspijeva štediti (budala), njemu ćemo odvaliti 12% na kamate. A onaj tko ima neku zaradu od posla, pa te novce koje je zaradio ne vadi van nego veli "idem bit budala pa uložit te novce u posao, da ga razvijem i ojačam, da ga proširim i zaradim više i/ili poboljšam proizvod", i on je budala (naravno), pa ćemo i njemu opaliti porez.
Za par dana će nam opet s pozornice gazda Milanović govoriti kako trošimo previše i ulažemo premalo, kako treba pokrenuti gospodarstvo, a najbolji način za pokretanje gospodarstva je taj da se opali što više čim većih poreza na budale koje ulažu u gospodarstvo.
Glupo bi bilo, recimo, smanjiti procedure za otvaranje firme, dobijanje dozvola za raznorazne poduhvate. Glupo bi bilo smanjiti broj potrebnih papira, obrazaca i inih idiotarija koje se mora popuniti za sve, od kupovine karte za ZET, preko dobijanja kopije Domovnice pa do ulaska u javni WC. To bi bilo turbo-glupo. Ne, bolje je opaliti nove poreze, a postojeće bi trebalo povećati. Samo tako možemo naprijed.
Ja budala, recimo, imam otvorenu štednju za kćer. Dobila je za prvi rođendan od strica i strine bon sa nekim novcima, sve lijepo upakirano u štednju u Zabi. Fino, nemam ništa protiv, dapače. Nisu kupovali krpice kojih mala ima dovoljno, niti igračke koje će je zanimati dan ili dva, nego su uložili nekakve novce da mala ima kad zatreba, ili kad bude htjela u nekoj budućnosti. Super ideja. I ja svaki mjesec dodam koju kunu, da se nađe. A na sve to ide kamata, naravno. I ta štednja u Zabi je odabrana zato jer ima visoku kamatu na ulog, jer je dječja itd. Sve 5.
Ali vraga, ne ide to tako. Sad će prekrasni gospon Linić mom djetetu koje ima nepunih 14 mjeseci opaliti porez i na to malo što ima na svoje ime. Ako na 1000 kuna godišnje mala dobije 5%, dakle 50 kuna (zamisli divlju svotu od 50 kuna GODIŠNJE!!!!), drug Linić je rekao "oš kitu! 50 kuna bi zaradila? E nećeš! OK, banka će ti dati 50 kuna godišnje, ali ja ću od tih 50 sebi uzeti 6. A ti ćeš, srce mamino i tatino, dobiti 44 kune. I da nisi pisnula!".
Bravo Liniću, bravo Milanoviću, bravo cijeloj Vladi!
...počet ću ozbiljno citirati predragog mi Mamića (da ne bi bilo zabune, ovo "predragog" je sarkazam, a Mamić čini, uz Bandića i Keruma, trio fantastikus najvećih maloumnih zatucanih seljačina koje su kročile Zemljom, bez obzira računate li starost Zemlje 4,5 milijarde godina (kao normalni ljudi) ili 6500 godina (kao Kršćani).
Sad će se oporezivati kamate na štednju i reinvestiranje. Dakle, onaj tko ima toliko novaca da uspijeva štediti (budala), njemu ćemo odvaliti 12% na kamate. A onaj tko ima neku zaradu od posla, pa te novce koje je zaradio ne vadi van nego veli "idem bit budala pa uložit te novce u posao, da ga razvijem i ojačam, da ga proširim i zaradim više i/ili poboljšam proizvod", i on je budala (naravno), pa ćemo i njemu opaliti porez.
Za par dana će nam opet s pozornice gazda Milanović govoriti kako trošimo previše i ulažemo premalo, kako treba pokrenuti gospodarstvo, a najbolji način za pokretanje gospodarstva je taj da se opali što više čim većih poreza na budale koje ulažu u gospodarstvo.
Glupo bi bilo, recimo, smanjiti procedure za otvaranje firme, dobijanje dozvola za raznorazne poduhvate. Glupo bi bilo smanjiti broj potrebnih papira, obrazaca i inih idiotarija koje se mora popuniti za sve, od kupovine karte za ZET, preko dobijanja kopije Domovnice pa do ulaska u javni WC. To bi bilo turbo-glupo. Ne, bolje je opaliti nove poreze, a postojeće bi trebalo povećati. Samo tako možemo naprijed.
Ja budala, recimo, imam otvorenu štednju za kćer. Dobila je za prvi rođendan od strica i strine bon sa nekim novcima, sve lijepo upakirano u štednju u Zabi. Fino, nemam ništa protiv, dapače. Nisu kupovali krpice kojih mala ima dovoljno, niti igračke koje će je zanimati dan ili dva, nego su uložili nekakve novce da mala ima kad zatreba, ili kad bude htjela u nekoj budućnosti. Super ideja. I ja svaki mjesec dodam koju kunu, da se nađe. A na sve to ide kamata, naravno. I ta štednja u Zabi je odabrana zato jer ima visoku kamatu na ulog, jer je dječja itd. Sve 5.
Ali vraga, ne ide to tako. Sad će prekrasni gospon Linić mom djetetu koje ima nepunih 14 mjeseci opaliti porez i na to malo što ima na svoje ime. Ako na 1000 kuna godišnje mala dobije 5%, dakle 50 kuna (zamisli divlju svotu od 50 kuna GODIŠNJE!!!!), drug Linić je rekao "oš kitu! 50 kuna bi zaradila? E nećeš! OK, banka će ti dati 50 kuna godišnje, ali ja ću od tih 50 sebi uzeti 6. A ti ćeš, srce mamino i tatino, dobiti 44 kune. I da nisi pisnula!".
Bravo Liniću, bravo Milanoviću, bravo cijeloj Vladi!
...počet ću ozbiljno citirati predragog mi Mamića (da ne bi bilo zabune, ovo "predragog" je sarkazam, a Mamić čini, uz Bandića i Keruma, trio fantastikus najvećih maloumnih zatucanih seljačina koje su kročile Zemljom, bez obzira računate li starost Zemlje 4,5 milijarde godina (kao normalni ljudi) ili 6500 godina (kao Kršćani).
Glasovi dijaspore
Tema koja me uvijek lansira u orbitu. I to Saturnovu orbitu.
Kome je palo na pamet dati glas dijaspori? Retoričko pitanje, palo je na pamet velebnom hadezeu (čitaj: zločinačkoj organizaciji). Kakve veze ima dijaspora sa mnom? Plaćaju li tu porez? Žive li tu? Rade li tu? Muče li se tu? Muče li ih tu? Jebu li ih pametni zakoni? Sposobna Vlada? Lopov od (bivšeg) premijera? Lopovska stranka na vlasti (sad nije, ali...)? Gledaju li idiote u hadezeu svaki dan kako seru kvake i prave se kako nemaju veze sa Sanaderom? Kako nitko ništa nije znao, jadnici? Pod nosom im se tolike pare kradu i vrte, tolike muljaže da se i sa Jupitera vide - a oni ništa nisu znali. No, svejedno su (prema svojim riječima) sposobni vodit državu? Ma dajte... Tkogod je član hadetzea je, po meni, ili lopov ili glup. Nema treće.
Uglavnom... dijaspora... Hrpa glasova a bez ikakvog opravdanja, s još manje kontrole. Pa u BiH glasuju MRTVI, jebemu, i to se zna - a u Kanadi? Njemačkoj, Australiji? To nitko ne zna. Ali bitno da dijaspora meni određuje kako ću ja živjeti, a dobar dio nijih ne da nije bio u HR u zadnjih 20 godina, nego nisu NIKAD bili u HR. Tata je odselio, sin se tamo rodio, dobio i HR državljanstvo, pa sad glasa u HR jer - eto - može.
Glasaš tamo gdje plaćaš porez. Točka. To što imaš državljanstvo ali živiš, radiš i boraviš u Njemačkoj, te u HR dođeš na Božić i na ljetovanje ne daje ti pravo da glasaš. Ama baš nikakvo pravo.
Tamo gdje plaćaš porez, tamo smiješ glasati. Točka. Pa ako plaćaš porez u 3 države - glasaj u sve tri. Ali dosta ovih gluposti više...
Samo što nitko nema muda to odrezati. Svi se "bore za boljitak građana RH" ali istovremeno svi dobro paze kako si pokrit guzicu, kako se osigurati. Pa ako treba riskirati svoj položaj ili boljitak svih građana RH - jasno je da se prvo svoju guzicu pokriva.
Nazdravlje!
Kome je palo na pamet dati glas dijaspori? Retoričko pitanje, palo je na pamet velebnom hadezeu (čitaj: zločinačkoj organizaciji). Kakve veze ima dijaspora sa mnom? Plaćaju li tu porez? Žive li tu? Rade li tu? Muče li se tu? Muče li ih tu? Jebu li ih pametni zakoni? Sposobna Vlada? Lopov od (bivšeg) premijera? Lopovska stranka na vlasti (sad nije, ali...)? Gledaju li idiote u hadezeu svaki dan kako seru kvake i prave se kako nemaju veze sa Sanaderom? Kako nitko ništa nije znao, jadnici? Pod nosom im se tolike pare kradu i vrte, tolike muljaže da se i sa Jupitera vide - a oni ništa nisu znali. No, svejedno su (prema svojim riječima) sposobni vodit državu? Ma dajte... Tkogod je član hadetzea je, po meni, ili lopov ili glup. Nema treće.
Uglavnom... dijaspora... Hrpa glasova a bez ikakvog opravdanja, s još manje kontrole. Pa u BiH glasuju MRTVI, jebemu, i to se zna - a u Kanadi? Njemačkoj, Australiji? To nitko ne zna. Ali bitno da dijaspora meni određuje kako ću ja živjeti, a dobar dio nijih ne da nije bio u HR u zadnjih 20 godina, nego nisu NIKAD bili u HR. Tata je odselio, sin se tamo rodio, dobio i HR državljanstvo, pa sad glasa u HR jer - eto - može.
Glasaš tamo gdje plaćaš porez. Točka. To što imaš državljanstvo ali živiš, radiš i boraviš u Njemačkoj, te u HR dođeš na Božić i na ljetovanje ne daje ti pravo da glasaš. Ama baš nikakvo pravo.
Tamo gdje plaćaš porez, tamo smiješ glasati. Točka. Pa ako plaćaš porez u 3 države - glasaj u sve tri. Ali dosta ovih gluposti više...
Samo što nitko nema muda to odrezati. Svi se "bore za boljitak građana RH" ali istovremeno svi dobro paze kako si pokrit guzicu, kako se osigurati. Pa ako treba riskirati svoj položaj ili boljitak svih građana RH - jasno je da se prvo svoju guzicu pokriva.
Nazdravlje!
FINA i ovrhe
Malo tko nije pred tjedan-dva vidio tekstove u novinama, ili pak izvještaje na raznoraznim TV postajama, o izvjesnoj firmi u ZG i njihovom iskustvu sa FINOM i ovrhom. Da ponovim za one koji nisu pazili na satu, čovjek ima privatnu firmu s x zaposlenih, ništa preveliko. Ujutro dolazi na posao, te pregledavanjem tekućeg računa firme vidi da su, zbog potraživanja pristiglih u zadnjih 2-3 dana, u minusu. Dozvoljenom minusu, i to malo, oko 1000 kuna, ali ipak u minusu. To je, kako će se kasnije ispostaviti, spas u situaciji. No, čovjek krene, skupa s djelatnicom svog računovodstva, nešto platiti - ima još lufta, to je dozvoljeni minus - te se iznenadi kad dobije poruku da ne ide. Blokiran mu je račun.
Rade provjere zadnjih x dana, traže je li nešto sjelo što su previdjeli, no s računom je sve OK, paše u lipu. Ali je u blokadi.
Zove čovjek okolo, zove i FINU, koja mu ne želi dati informacije telefonom, a niti mailom. Ipak je ovo 21. stoljeće, tko je vidio davati ikome ikakve informacije osim osobno? Bravo FINA!
Odlazi čovjek u FINU, dakle, osobno. I saznaje kako je u blokadi zbog ovrhe. I sad mu tek ništa nije jasno, pa pita, kumi, moli, traži da mu se objasni kako, kad, zašto, tko... Naravno, to traje i traje, informaciju je od bilo kakve državne ustanove nemoguće dobiti, no saznaje da je netko prijavio kako mu nije isplatio plaću. Naime, lani je donesen zakon prema kojem djelatnik ima pravo tražiti prisilnu naplatu s računa poslodavca ukoliko mu ovaj nije isplatio dužna primanja. Čovjek uspije vidjeti, krajem oka, skenirani formular na monitoru službenice, te vidi da to nije isplatni listić njegove firme, niti je potpis njegov, niti žig - ništa.
Da skratim priču, prijavio je sve u MUP, gdje je dobio odgovor "pa to nije moguće!". Je, moguće je, upravo se dešava.
A što se desilo? Jedan pametni (?) mladić doma je u Wordu napravio isplatni listić, zatim je u Photoshopu (ili sličnom programu) dizajnirao nekakav štambilj, popunio obrasce za 10 mjeseci te ih predao u FINU rekavši kako mu dotična firma nije isplatila 10 plaća za prošlu godinu. Čovjeka nitko iz firme ne zna, nije nikad za firmu radio niti ikad bio na razgovoru za posao. Ali to nema veze - on je u FINI popunio obrazac, priložio friško isprintane platne listiće, potpisao da pod krivičnom odgovornosti jamči... bla-bla-bla... i to je bilo to. FINA je, bez IKAKVE provjere, jednostavno legnula na račun firme.
Sreća u nesreći je činjenica da je firma bila u dozvoljenom minusu (ali ipak minusu!) tako da nije bilo transfera sredstava. Tako zakon kaže.
U međuvremenu, vidjevši da ne dolaze novci, mastermind je povukao prijavu u FINI, objasnivši da se dogovorio s poslodavcem, te otišao. Naravno, ostao je dokumentiran njegov broj TR na koji je tražio isplatu, ime i prezime, adresa, potpis... pametan mladac, nema što!
A što se FINE tiče? Obustavili su blokadu i ovrhu, no naplatili su si s računa firme "svoj posao", odnosno ta cijela ovrha, naravno, nešto i košta,. A to je FINA naplatila s računa firme, ni krive ni dužne. I oni ne vraćaju novce, nego firma mora privatnom tužbom ići na prevaranta i tako se naplatiti.
Pa gdje je tu logika??? Kakvi su to zakoni u ovoj jebenoj državi, da ja mogu bilo kad blokirati bilo koju firmu? Čak ni radi zarade, nego eto, iz puke obijesti, odvesti u blokadu kad hoću, koga hoću, znajući da FINA jednostavno ne provjerava takve zahtjeve (to nisu dužni raditi), nego po njima postupaju, i znajući da će firma koju zezam morati ustati tužbom protiv mene ako žele nazad novce.
I nitko, ama baš NITKO u FINI nije dobio otkaz. Opomenu. Ništa.
I nitko, ama baš NITKO u cijelom sustavu Zakona nije dobio otkaz. Opomenu. Ništa.
I nitko, ama baš NITKO u cijeloj RH nije popravio zakon, zakrpao rupu. Ništa.
Ama baš jebeno N.I.Š.T.A.
Rade provjere zadnjih x dana, traže je li nešto sjelo što su previdjeli, no s računom je sve OK, paše u lipu. Ali je u blokadi.
Zove čovjek okolo, zove i FINU, koja mu ne želi dati informacije telefonom, a niti mailom. Ipak je ovo 21. stoljeće, tko je vidio davati ikome ikakve informacije osim osobno? Bravo FINA!
Odlazi čovjek u FINU, dakle, osobno. I saznaje kako je u blokadi zbog ovrhe. I sad mu tek ništa nije jasno, pa pita, kumi, moli, traži da mu se objasni kako, kad, zašto, tko... Naravno, to traje i traje, informaciju je od bilo kakve državne ustanove nemoguće dobiti, no saznaje da je netko prijavio kako mu nije isplatio plaću. Naime, lani je donesen zakon prema kojem djelatnik ima pravo tražiti prisilnu naplatu s računa poslodavca ukoliko mu ovaj nije isplatio dužna primanja. Čovjek uspije vidjeti, krajem oka, skenirani formular na monitoru službenice, te vidi da to nije isplatni listić njegove firme, niti je potpis njegov, niti žig - ništa.
Da skratim priču, prijavio je sve u MUP, gdje je dobio odgovor "pa to nije moguće!". Je, moguće je, upravo se dešava.
A što se desilo? Jedan pametni (?) mladić doma je u Wordu napravio isplatni listić, zatim je u Photoshopu (ili sličnom programu) dizajnirao nekakav štambilj, popunio obrasce za 10 mjeseci te ih predao u FINU rekavši kako mu dotična firma nije isplatila 10 plaća za prošlu godinu. Čovjeka nitko iz firme ne zna, nije nikad za firmu radio niti ikad bio na razgovoru za posao. Ali to nema veze - on je u FINI popunio obrazac, priložio friško isprintane platne listiće, potpisao da pod krivičnom odgovornosti jamči... bla-bla-bla... i to je bilo to. FINA je, bez IKAKVE provjere, jednostavno legnula na račun firme.
Sreća u nesreći je činjenica da je firma bila u dozvoljenom minusu (ali ipak minusu!) tako da nije bilo transfera sredstava. Tako zakon kaže.
U međuvremenu, vidjevši da ne dolaze novci, mastermind je povukao prijavu u FINI, objasnivši da se dogovorio s poslodavcem, te otišao. Naravno, ostao je dokumentiran njegov broj TR na koji je tražio isplatu, ime i prezime, adresa, potpis... pametan mladac, nema što!
A što se FINE tiče? Obustavili su blokadu i ovrhu, no naplatili su si s računa firme "svoj posao", odnosno ta cijela ovrha, naravno, nešto i košta,. A to je FINA naplatila s računa firme, ni krive ni dužne. I oni ne vraćaju novce, nego firma mora privatnom tužbom ići na prevaranta i tako se naplatiti.
Pa gdje je tu logika??? Kakvi su to zakoni u ovoj jebenoj državi, da ja mogu bilo kad blokirati bilo koju firmu? Čak ni radi zarade, nego eto, iz puke obijesti, odvesti u blokadu kad hoću, koga hoću, znajući da FINA jednostavno ne provjerava takve zahtjeve (to nisu dužni raditi), nego po njima postupaju, i znajući da će firma koju zezam morati ustati tužbom protiv mene ako žele nazad novce.
I nitko, ama baš NITKO u FINI nije dobio otkaz. Opomenu. Ništa.
I nitko, ama baš NITKO u cijelom sustavu Zakona nije dobio otkaz. Opomenu. Ništa.
I nitko, ama baš NITKO u cijeloj RH nije popravio zakon, zakrpao rupu. Ništa.
Ama baš jebeno N.I.Š.T.A.
23 April 2014
Reiki
Reiki je oblik energetskog liječenja koji se bazira na
manipulaciji nečeg zvanog ki,
japanske verzije nečeg zvanog chi u
Kini. Rei znači duh na japanskom, tako da reiki doslovno znači životna
snaga duha.
Poput svojih paralela u tradicionalnoj kineskoj medicini
koji koriste akupunkturu, kao i paralela u zapadnjačkoj medicini koji koriste
terapeutski dodir, reiki iscjelitelji vjeruju da su zdravlje i bolest rezultat
prekida ili smetnje u životnoj sili. Vjerovanje u životnu silu, zvano
Vitalizam, bilo je česta pojava na Zapadu do 19. stoljeća. Otada, pridružila se
eteru i sličnim znanstvenim teorijama koje su odbačene.
Vjera u vitalizam i dalje je jaka u Kini, Indiji (gdje se
životna sila zove prana), Africi (animizam) i Japanu. Svi oni vjeruju da
je Svemir pun neke vrste životne energije koja ne može biti detektirana
nikakvim postojećim znanstvenim instrumentima, ali koju specijalno obučeni
ljudi mogu detektirati i kontrolirati.
Reiki iscjelitelji razlikuju se od akupunkturista po tome
što ne pokušavaju odblokirati nečiji ki, nego pokušavaju usmjeriti ki Svemira tako
da pacijent ozdravi. To usmjeravanje
se radi rukama, i kao kod terapeutskog dodira nema direktnog kontakta
iscjelitelja s pacijentom pošto ki
teče kroz tijelo iscjelitelja u pacijenta. Majstori reikija tvrde da mogu
prikupiti energiju Svemira u sebi dok iscjeljuju bolesnog pacijenta. Oni
kanaliziraju ki u bolesne ili ozlijeđene osobe u svrhu rebalansiranja njihove energije. S obzirom na vjerovanje i
školovanje iscjelitelja, reiki se koristi za liječenje velikog broja bolesti.
Larry Arnold i Sandra Nevins tvrde u svom Reiki
Priručniku (1992) da je reiki koristan u tretiranju ozljeda mozga, raka,
dijabetesa i veneričnih bolesti. Mnogi iscjelitelji su skromni, pa liječe tek
manje probleme poput umora ili bolnih mišića. Jednom prilikom s jakom
glavoboljom bio sam tretiran od strane reiki iscjelitelja koji je bio prisutan
u društvu. Iscjeljenje, naravno, nije uspjelo, i to zato što sam ja nevjernik –
to mi je tako objasnio. Ako iscjeljenje ne uspije – a sigurno neće kod nečega
poput raka – onda je to zato što se pacijent opire iscjeljujućoj energiji. A to je i istina – o tome malo
kasnije.
Reiki je popularan kod New Age spiritualista – onih koji
vole „harmonije“ i „balanse“. Reiki iscjelitelji su plaćali svojim Majstorima i
po 10000 dolara kako bi i sami postali Majstori. Danas se taj iznos smanjio, pa
se kreće oko 2000 kuna za prvi nivo, oko 3000 za drugi te oko 5000 kuna za nivo
Majstora. Neki Majstori, iako vrlo rijetki, prenose svoje znanje besplatno
svojim učenicima.
Formiranje Reiki iscjelitelja sastoji se od prolaska kroz
nekoliko nivoa „uštimavanja“. Novi iscjelitelj mora naučiti koje simbole
koristiti, kad ih koristiti, kako zazvati životnu silu Svemira, kako
iscjeljivati emocionalnu ili psihičku bol, te kako iscjeljivati nekoga tko nije
fizički prisutan.
Reiki je popularizirao (utemeljio) Mikao Usui (1865-1926),
koji je nakon meditacije i posta od nekoliko tjedana počeo halucinirati i čuti
glasove koji su mu dali „ključeve iscjeljivanja“.
Radi li reiki? Da. Radi jednako dobro kao i svaka druga
placebo medicina. Primarno radi preko principa sugestije i tipičnog uvjetovanja
(Pavlovljev efekt). Obje tehnike mogu dovesti do psiholoških promjena kod vjernika
ili skeptika otvorenog uma koji znaju malo (ili ništa) o placebo efektu. REiki
iscjeljivanje, s druge strane, neće imati apsolutno nikakvog učinka na nekog
tko u to ne vjeruje. I moj reiki iscjelitelj je žestoko trljao ruke po hlačama
i jednu s drugom prije nego što ih je položio iznad moje glave, tako da sam ih
ja mogao osjetiti i bez dodira. Osjetio sam statički elektricitet i toplinu
izazvane jakim trljanjem ruku, naravno.
Postoje mnoge vrste reiki iscjeljivanja, baš kao što postoje
mnoge vrste akupunkture, no sve tvrde da manipuliraju ki kako bi pomogle u iscjeljenju. Dokazi o postojanju ki su jednaki kao i dokazi za sugestiju
i uvjetovanje. Primjenom Occamove britve nećemo naći razlog za postojanje ki kako bi objasnili kako reiki
funkcionira.
Je li reiki – ili druge tehnike iscjeljivanja energijom –
opasan? Iscjelitelji nisu opasni sami po sebi, ne, ali mogu biti smrtonosni za
pacijente koji dolaze na izlječenje dijabetesa ili raka na način da netko maše
rukama iznad njih ili da im zabada igle u ruke i leđa. Poznata je (mada kod nas
ne toliko) priča Debre Harrison, dijabetičarke i suosnivačice tipa energetsko
iscjeljivanja nazvanog „consegrity“, i koja je umrla zahvaljujući svojoj
vlastitoj medicini.
Jedan od velikih promotera energetske medicine, Oprah, često
je zvala u goste čovjeka koji je kasnije dobio svoj osobni show, dr. Mehmeta
Oza. On je pak u svom showu jako zagovarao reiki, bez obzira na diplomu sa modernog studija medicine koji je završio. Zanimljivo - supruga dr. Oza je reiki iscjeliteljica.
Astrologija
Astrologija je način predviđanja
budućnosti baziran na teoriji da položaj i putanja nebeskih tijela –dakle
zvijezda, planeta (osim onih koja pripadaju Sunčevom sustavu te onog na kojem
ste rođeni), Sunca i Mjeseca – u trenutku rođenja neke osobe utječu na njen
život. Neki oblici astrologije čak tvrde da su prirodni fenomeni poput potresa
ili prirodnih katastrofa predvidivi promatrajući pozicije i putanje nebeskih
tijela. Uzme li se u obzir količina tih tijela te sve moguće kombinacije koje
bi se iz toga mogle izvući, nije teško zamisliti kako bi se za svaki takav
katastrofalan događaj na Zemlji lako mogla naći „poveznica“ sa položajem i
putanjom (ili kombinacijom to dvoje) ostalih nebeskih tijela. Naravno, zna se
kako povezanost ne znači i uzrokovanost, no astrolozi spadaju u skupinu ljudi
kojima to pravilo ništa ne znači.
Po svom psihološkom obliku,
astrologija spada u New Age terapije koje se koriste za samospoznaju i analizu
osobnosti (astroterapija). U svim svojim pojavama i oblicima, astrologija je
samo jedan oblik magičnog razmišljanja (magično razmišljanje je skup nekoliko
elemenata, uključujući vjerovanje u povezanost svih stvari kroz sile i energije
koje nadilaze sve fizičke i psihičke veze. Ono daje posebne moći mnogim
stvarima koje tumači kao simbole).
Moderne pristaše astrologije ne mogu
nikako pokazati na kojoj osnovi baziraju astrološku povezanost nebeskih tijela
sa događajima na Zemlji, nemaju nikakva vjerodostojna objašnjenja za svoje
tvrdnje, te nisu nikad ničim doprinijeli bilo kojem vidu socijalnih znanosti.
Pa ipak, milijuni ljudi vjeruju u astrologiju i ona je preživjela tisućama
godina. Stari Asirci bavili su se astrologijom prije 3000 godina; u Indiji se
astrologija prakticira već barem 2000 godina (Jyotisa, Nadi astrologija,
reinkarnacija). Nebeska svjetlost, navodno, utječe na svaku inkarnaciju, a
razni astrološki sistemi tvrde kako mogu pomoći da se iz toga izvuku korisne
smjernice koje će osobi olakšati prolazak kroz njenu (ili njegovu) trenutnu
inkarnaciju.
Oko 450. godine PNE Babilonci su
razvili zodijak sa 12 znakova, ali Grci su ti koji su udarili temelje modernoj
astrologiji, u vrijeme od Aleksandra Velikog pa do Rimskog osvajanja Grčke.
Širenje astrologije usporila je pojava Kršćanstva, koje je inzistiralo na
božanskoj intervenciji i slobodnoj volji. Tokom renesanse astrologija se
ponovno vratila, djelom zahvaljujući procvatu interesa za znanost i
astronomiju. Kršćanski teolozi upozoravali su na astrologiju, a 1585. godine
papa Sikstus V ju je i osudio. Paralelno s osudom, radovi Keplera i njegovih
istomišljenika potkopali su načela astrologije. Povijest i starost astrologije
su, naravno, potpuno nebitni kao dokazi za njenu istinitost (logička je greška
reći da je nešto istinito samo zato što ima dugu povijest).
Astrologija je adoptirana i u staroj
Perziji i kroz cijeli Arapski svijet putem Muslimana koji su je usvojili
putujući kroz Europu za vrijeme renesanse. Stara Kina usvojila je razrađeni,
detaljni sustav astrologije koji je blisko vezan sa raznim metafizičkim
pojavama poput jina i janga ili wu-xinga (5 elemenata). Danas su mnogi
zapadnjaci upoznati s 12-godišnjim ciklusom životinjskih znakova u kineskoj
astrologiji (godina štakora, vola, tigra, zeca, zmaja, zmije itd).
Najpopularniji zapadnjački oblik
astrologije je Sunčeva astrologija – oblik koji nalazimo u horoskopima većine
dnevnih novina. Horoskop je zapravo astrološko predviđanje, a isti se termin
koristi i za opis mape Zodijaka u trenutku rođenja neke osobe. Zodijak je
podijeljen u 12 zona neba, svaka nazvana po konstelaciji planeta koje se nalaze
unutar zone (Bik, Lav, itd). Putanje Sunca, Mjeseca i ostalih većih planeta
imaju, očito, bitan utjecaj na Zodijak.
No, zbog precesije ekvinocija
(precesija je stožasto gibanje osi Zemlje, jer Zemljina os „tetura“ u svojoj
rotaciji, opisujući stožac), točke ekvinocija i solsticija pomaknule su se za
oko 30 stupnjeva prema zapadu tokom posljednjih 2000 godina, tako da imena
konstelacija i njihova veza sa Zodijakom , koje su smišljene „logično“ prije
2000 godina, danas više nemaju nikakve logike iza sebe. Ukratko rečeno, da ste
rođeni na isti dan kao što jeste ali pred 2000 godina, ne biste bili rođeni u
istom znaku.
Precesija ekvinocija uzrokovana je
činjenicom da os Zemljine rotacije (koja uzrokuje dan i noć) i os Zemljine revolucije
(gibanje oko Sunca) nisu paralelne. Razlikuju se u 23,5 stupnjeva. To znači da
je Zemljina os rotacije (dan-noć) nagnuta. Taj nagib uzrokuje promjenu
godišnjih doba (nešto što je Ptolomej shvatio tako davno, a neki ljudi ne
shvaćaju niti dan-danas). Ptolomej je shvatio da se rotacija Zemljine osi
polako miče u krug, sa kutnim radijusom od 23,5 stupnja i periodom od oko 26000
godina, što je zaključio uspoređivanjem
svojih podataka s podacima starih Sumerana datiranih 2000 godina prije njega. Nije
razumio što pokreće taj pomak, ali je shvatio da on postoji. Danas znamo da i
Sunce rotira oko svoje osi, s periodom od oko 30 dana, i da to uzrokuje Sunčevo
„debljanje“ oko ekvatora, što uzrokuje da se moment sile prenosi na Zemljinu
rotaciju (dan-noć). Postoji i mala varijacija od 18,6 godina koju uzrokuje
Mjesečeva orbita oko Zemlje, te i Mjesec ima mali utjecaj na precesiju. No,
upravo je Sunčevo „zadebljanje“ na ekvatoru glavni razlog precesije ekvinocija,
a što je razlog da je vaš uobičajeni horoskopski znak iz novina zapravo
pomaknut za jedan znak.
Neki astrolozi tvrde da postoji puno
podataka koji podržavaju njihovu hipotezu o uzročno-posljedičnoj vezi između
položaja nebeskih tijela i događaja na Zemlji. Govori se o „značajnoj odnosnoj
vezi“ između astroloških znakova i raznih događaja. No, statistički, značajna
učestalost između X i Y nije dovoljan razlog za zaključiti da postoji i
povezanost, a još manje za uzročno-posljedičnu vezu (X uzrokuje Y). Povezanost (uzajamnost) ne znači uzrokovanost;
pa ipak, povezanost je vrlo privlačna braniteljima astrologije. Postoje
milijuni mogućih kombinacija između raznih nebeskih tijela koja rastu, padaju
ili kulminiraju. Ti milijuni kombinacija mogu se bez problema spojiti sa raznim
karakternim crtama ljudi, i bilo bi čudno kad netko ne bi mogao, uz minimalno
truda, pronaći „čvrstu vezu“ između tih pojava.
Advokati astrologije vole naglasiti
da „trajanje ženinog menstrualnog ciklusa odgovara Mjesečevim fazama“, što je
krivo: Mjesečev ciklus traje 29.53 dana, i uvijek toliko, dok ženski ciklus prosječno traje 28 dana, no vrlo često
varira od 22 do 35 dana, čak i kod iste osobe. Teško da se to može nazvati
„isto“ ili „povezano“. Nadalje, menstrualni ciklus u lemura je 28 dana, 11 dana
kod zamoraca, 16-17 dana kod ovaca, 21 dan kod krava i kobila, 24-26 dana kod
Makaki majmuna, 37 dana kod čimpanza i 5 dana kod štakora i miševa. Očito su
ženke ljudske rase puno svjesnije prirode i puno bolje povezane s njom, pa su
se povezale s Mjesečevim ciklusom – a niže vrste nisu. No, što je onda s lemurima?
To mora biti slučajnost, zar ne? A ako je to slučajnost kod lemura, po kojem
kriteriju to isto nije slučajnost kod ljudske vrste?
Nadalje, oni tvrde da su
„gravitaciona polja Sunca i Mjeseca dovoljno jaka da izazovu plimu i oseku na
Zemlji, pa ako je Mjesec dovoljno jak da izazove plimu i oseku, onda taj isti
Mjesec sigurno utječe i na osobe na Zemlji“. Ali koja je tu analogija? Što je u
osobi analogno plimi? Podsjećaju nas da su ljudi počeli sa životom u amniotskoj
tekućini (plodna voda) te da je ljudsko tijelo sastavljeno od 70% vode. Ako se ostrige
otvaraju i zatvaraju u skladu s plimom, koja je pak u skladu s
elektromagnetskim i gravitacionim silama Sunca i Mjeseca, a ljudi su puni vode,
nije li onda očito kako Mjesec utiče i na ljude? Nekima je to možda očito, no
činjenica je da nema dokaza za takve Mjesečeve utjecaje. Mjesečev gravitacijski
utjecaj je zapravo vrlo slabašna sila s ljudske točke gledišta. Gravitacijska
se sila javlja između svake dvije mase koje su dovoljno blizu jedna drugoj.
Tako i majka koja drži bebu u naručju utječe gravitacijski na tu bebu, i to 12
milijuna puta jače nego što to čini Mjesec. Da, 12 milijuna puta jače (Kelly et
al, 1996: 25). Astronom George O. Abell tvrdi da mali komarac čini veći gravitacioni
učinak na ruku čovjeka nego što to čini Mjesec (Abell 1979). Pa ipak, i dalje
se široko vjeruje da Mjesec uzrokuje potrese na Zemlji. Ne uzrokuje ih, baš kao
niti Sunce, čiji je gravitacioni utjecaj na Zemlju slabiji od Mjesečevog. Na
kraju, tvrdnja da je 80% Zemlje, baš kao i ljudskog tijela, voda, pa zato
Mjesec ima učinka je – pogrešna. 80% površine Zemlje je voda. Površine.
Ne cijele Zemlje, nego površine. 70% cijelog ljudskog tijela je voda, a ne 80%.
Osim toga, plima utječe na nevezane vodene površine (more, oceani, rijeke,
jezera…), dok je voda u ljudskom tijelu VEZANA (nije slobodna, tekuća, osim
možda u želucu onog trena kad popijemo čašu vode).
Također, plimni utjecaj Mjeseca na
Zemlju ovisi o njihovoj udaljenosti, a ne o fazi mjeseca. Sinodički period
Mjeseca je 29.53 dana, no Mjesecu treba 27.5 dana da u svojoj eliptičnoj orbiti
dođe od perigeja do perigeja (točka u kojoj je Mjesec najbliži Zemlji). Perigej
se, dakle, može dogoditi u bilo kojoj fazi Mjesečevog ciklusa (Kelly et al,
1990: 989). Jače plime događaju se za punog Mjeseca, ali ne stoga što je
Mjesečeva gravitaciona sila prema Zemlji tada najjača, nego zato što se poklopi
da se Mjesec i Sunce nalaze s iste strane Zemlje, na istom pravcu, pa se
njihova gravitaciona sila prema Zemlji zbraja (povećava). Zato su plime jače, a
ne zbog Mjesečeve faze.
Astrolozi također naglašavaju važnost
položaja Sunca, Mjeseca, planeta itd. u trenutku
rođenja osobe. No, rođenje nije trenutak, nije instant-događaj. Ne postoji
„jedan trenutak“ u kojem je netko rođen. Činjenica da neka babica u nekom trenutku
na neki papir napiše neke brojeve je irelevantna. Uzima li u obzir tren kad je
puknuo vodenjak? Trenutak provirivanja glave djeteta? Ili kad cijelo izađe? Možda
kad mu proviri desno koljeno? Ili trenutak prvog udisaja? Rezanja pupkovine?
Ili je „trenutak rođenja“ onaj u kojem dežurni liječnik i/ili babica bace
pogled na sat na zidu? I tko kontrolira taj sat, da ne ide 5 minuta naprijed,
ili da ne kasni 10 minuta?
Zašto je inicijalna situacija bitnija od svih ostalih situacija i uvjeta za
razvoj nečije osobnosti? Zašto je trenutak rođenja odabran kao bitan, a ne
trenutak začeća? Zašto nisu bitne ostale varijable, kao što je zdravlje majke,
stanje prostorije u kojoj dolazi do poroda, stanje (čistoća, recimo) pomagala
koja se pri porodu koriste, jačina svjetla, toplina sobe, veličina stražnjeg
sjedala u autu u kojem je neko dijete rođeno? Ili visina leta helikoptera u
kojem se dogodio porod? Zašto je bitnije gdje se u tom trenu nalazi Mars i da
li Venera baš tada uzlazi, zalazi, kulminira ili ima veliku oluju? Zašto se
sama Zemlja, najbliže i svakako najbitnije nebesko tijelo za svakog čovjeka
koji je ikad postojao, ne smatra bitnim faktorom u tome tko smo i kakvi ćemo
postati? Osim Sunca i Mjeseca te pokojeg
asteroida ili komete, ostali „bitni“ planeti su nam toliko daleko da bi bilo
kakav utjecaj koji bi teoretski mogli imati na nas bio potpuno anuliran
utjecajem bližih nam stvari ovdje, na Zemlji.
Nitko neće reći da bi, kako bi se
shvatio utjecaj Mjeseca na plimu ili na krumpire, trebalo znati inicijalne
uvjete Singularnosti prije Velikog Praska, ili položaj zvijezda i planeta u
trenu kad je krumpir izvađen iz zemlje. Ako želite znati kolika će sutra biti
oseka ne trebate znati gdje je Mjesec bio kad je stvoren prvi ocean ili rijeka,
niti je li prvo nastao ocean pa onda Mjesec – ili obratno. Inicijalni uvjeti su
manje bitni od trenutnih kad se pokušava shvatiti trenutni utjecaj na floru ili
faunu. A ako je to točno za biljke i životinje, zašto ne bi bilo točno i za
čovjeka?
Astrologija je najraširenije
praznovjerje danas u svijetu. Pa ipak, mnogi brane astrologiju ističući koliko
su horoskopi točni. Astrologija „funkcionira“, kaže se – ali što to znači? U
osnovi, reći „astrologija funkcionira“ znači da ima mnogo zadovoljnih
korisnika. A funkcionira stoga što je, zahvaljujući subjektivnom ocjenjivanju lako uvrstiti svaki događaj u neku
tablicu. Reći „astrologija funkcionira“ ne znači da je astrologija točna u
predviđanju ponašanja ljudi ili pojava u postotku iole većem od najobičnijeg
sretnog pogotka. Postoji puno zadovoljnih mušterija koje vjeruju da ih njihov
horoskop točno opisuje i da im njihov astrolog daje dobre savjete. Ta pojava ne
dokazuje točnost astrologije već naprotiv, pokazuje Forerov efekt (tendencija
ljudi da ocijene skup izjava kao „vrlo točne“ za njih osobno iako se te iste
izjave mogu primijeniti na veliki broj ljudi) i pristranost potvrde (ljudi
imaju tendenciju da se više priklone pozitivnim tvrdnjama nego negativnima, čak
i kad se radi o istoj tvrdnji rečenoj na dva načina; vrijeme je lijepo –
vrijeme nije ružno).
Dobri astrolozi daju dobre savjete,
no to ne znači da je astrologija točna. Dapače, često daju dvosmislene savjete.
Primjerice, Delfska Sibila (proročica) rekla je Krasusu prije njegovog napada
na Perziju da će, ako prijeđe rijeku, veliko carstvo biti uništeno. Krasus je
napao, što je rezultiralo uništenjem njegovog vlastitog carstva. Mnoga
istraživanja provedena su na ljudima koja su pokazala da ljudi imaju tendenciju
selektivnog razmišljanja, tj. da će
vrlo vjerojatno automatski naći načina da ono što misle sami o sebi pronađu i
opravdaju u nekakvim smjernicama koje su im dane, iako su one potpuno slučajne.
Većina tvrdnji koje su dane o pojedinim horoskopskim znacima su nejasne i bez
problema mogu zadovoljiti mnogo ljudi rođenih u različitim znakovima. Čak ni
profesionalni astrolozi ne mogu napisati horoskop za neki znak koji je išta
više od pukog pogađanja.
Pa ipak, astrologija zadržava popularnost
unatoč činjenici da njoj u korist ne postoji ni trunčica znanstvenog dokaza.
Čak je i bivši američki Predsjednik Ronald Reagan sa svojom suprugom Nancy išao
na konzultacije kod astrologa dok je bio vođa „slobodnog svijeta“,
demonstrirajući još jednom kako astrolozi imaju puno veći utjecaj na ljude i
događanja nego što to imaju zvijezde i planeti.
Rašljarenje
Kako je James Randi pokazao vrijednost rašljara
Moj prvi kontakt s Randijem bio je tekst-opis koji sam pročitao negdje na webu o tome kako je testirao hrpu rašljara, nudeći im ogromne novce samo da pokažu kako stvarno mogu naći vodu. I, naravno, novci i dalje čekaju u fondu. Čekaju bilo koga tko može pokazati bilo kakve paranormalne moći - naravno pod određenim uvjetima.
Ukratko, njega (odnosno njegovu organizaciju) potrebno je kontaktirati, reći o kakvim se paranormalnim moćima radi, te se nakon toga pristupa definiranju ugovora. Obje strane zajedno dogovaraju uvjete i opseg testiranja, te se na kraju slože - ili ne slože. Primjerice, kod testiranja "gledanja na daljinu" oni uvjetuju da u sobi u kojoj testirani sjedi nema nikoga osim dva kontrolora, koji stoje sa strane i ne daju od sebe niti glasa. Na podu je nacrtan prostor iz kojeg testirani ne smije izaći ni pod kojim uvjetima, postoje kamere koje snimaju non-stop, a soba je tako napravljena da onemogućava prodor bilo kakvih vibracija, telefonskih ili drugih električnih, magnetskih i sličnih signala. Neka vrsta izoliranog atomskog skloništa.
Nema mame, tate, prijatelja, nema nikakvog prisustva. Čudno kako nitko ne želi prihvatiti te uvjete. K vragu, ako već "vidiš na daljinu", sve što ti treba je olovka i papir da napišeš što si vidio. Totalno je nebitno jesi li u bunkeru, na neboderu, u svemiru ili na dnu Marijanske brazde. Ali eto, novac i dalje stoji tamo, kod odvjetnika, i čeka sretnog dobitnika.
Gdje su svi čitači budućnosti? Svi koji vide, gataju, vračaju? Pa ne moraju te novce uzeti za sebe, nitko ne veli - odi tamo, pokaži da ne sereš gluposti, da ne varaš lakovjerne, uzmi te novce pa ih pokloni nekoj dobrotvornoj organizaciji. Bolnici. Potrebitih ima bezbroj, nije nikakav problem naći kome dati novce - ako ih već "ne smiješ uzeti za sebe jer je to loša karma". Pa nije loša karma donirati milju dolara Klaićevoj bolnici!
Vratimo se na rašljare. Po meni su to ljudi koji jednostavno poznaju kraj u kojem rade, ili (vjerojatnije) znaju čitati krajolik. Kad vide žalosnu vrbu, znaju da vrlo blizu ima puno vode. I takve sheme. Ali ne, oni tvrde da nije tako, nego da osjete "energije" kroz rašlje. Randi je rekao - OK. Evo testa:
Pripremila se velika ravna površina. Ogroman komad zemlje, okružen brežuljcima, ali su ti brežuljci daleko, jako daleko. Kao istok Slavonije, recimo, gdje se ravnica proteže u nedogled. Sve ravno, sve isto.
Zatim je ta ogromna površina preorana, zaravnana, maknuto je granje, grmlje, šiblje i par drva koja su se tamo našla - stvorena je neka vrsta "brisanog prostora", bez ama baš nikakvih obilježja vidljivih izvana.
U tu zeljnu-livad-oranicu-kakogod zatrpano je nekoliko većih i manjih kontejnera od pleha sa više ili manje vode u njima. Uglavnom, ne radi se o par litara vode nego o stvarno velikim količinama. Ti su kontejneri zatrpani na različite dubine - neki na metar od površine, neki na desetak metara.
I sad je već sasvim jasno što su rašljari trebali napraviti. Naravno, i rezultat se da naslutiti... Ne sjećam se točnih brojki, ali mislim da je bilo 1 ili 2 slučajna pogotka (od različitih osoba) - i to je to. Netko tko se naziva rašljarom i naplaćuje usluge od lakovjernih ljudi na tom je testu trebao naći više od pola tih kontejnera sa tolikim količinama vode. Pa da uzmeš šaku kamenčića i baciš ih iz aviona na to polje imaš više šanse pogoditi nego što su oni pogodili. Upravo to - pogodili. Random. Slučajno. Bez ikakve primisli na "energije" i "osjećanje vode".
I sva ostala testiranja koja su dogovarana pa nikad obavljena jer su pretendenti uvidjeli da su uvjeti dovoljno sigurni da nema mogućnosti prevare, kao ni ona obavljena, nisu dala nikakve rezultate. Sva binarna (gdje postoje samo dva odgovora, točan i netočan) imala su razinu točnosti čak i ISPOD statistički očekivanih 50-50. Ono kad bacaš novčić, pismo-glava, imaš kod svakog bacanja 50% šanse da bude glava. I bez obzira na prošlo bacanje i njegov ishod, naravno, kod svakog ponovljenog imaš istih 50% šanse. Kad gledaš prosjek na 100 bacanja, opet je statistički 50% podjele, plus/minus neka mala komponenta slučajnosti, dakle recimo 45%-55% se očekuje da će biti. Dakle da netko pokaže kako može utjecati na novčić, taj bi morao barem 75-80% pogoditi - tada bi se to tek moglo početi razmatrati kao moguće. Sve ispod toga je čista slučajnost.
22 April 2014
Zašto bebe plaču po noći: idiot ili idiot?
http://metro-portal.hr/zasto-bebe-placu-po-noci/84415
Ukratko, bebe navodno plaču po noći kako bi iscrpile mamu i spriječile ovulaciju, te tako osigurale da NE dobiju brata ili seku, osiguravajući sebi veću mogućnost da prenesu svoje gene dalje.
COME ON!!!
I to jedan profesor ima takve ideje? Stvarno daju titule svakome danas... ili ljudi pod stare dane skroz prolupaju. Peofesore Haig, pa nisu bebe počele JUČER plakati po noći i tražiti sisu svaka 2-3 sata!!! Nije se to razvilo jučer, kad smo počeli raditi od 9 do 17 sati u neboderima i firmama. Bebe plaču otkad postoje, još od kad smo bili lovci i sakupljači bobica, kad nismo spavali noću od 22 do 06. Ili cijenjeni prof misli da je evolucija odradila svoje, promijenila plač beba, u zadnjih 200 godina?
Mogu iz osobnog iskustva reći da beba plače po noći (i po danu) svaka 2-3 sata dok je dovoljno mala. Zašto? Jer nema toliko velik želudac da ga popuni dovoljnom količinom hrane da pregrmi noć. Samo zato. Sa oko 6 mjeseci dobar dio beba krene spavati cijelu noć. Jer im je želudac dovoljno velik da se natrpaju navečer pred spavanje i izdrže do jutra. Ne sve bebe, ali većina. A osim toga, da im je toliko bitno evolucijski da ne dobiju brata ili sestru, zašto stati sa 6 mjeseci? Čisto evolucijski pitam? Beba gleda na kalendar, pa sa 6 mjeseci kaže "e dobro, sad nema opasnosti više".
I konačno, plakala beba ili ne plakala, mama i tata se maznu. I po danu i po noći i između toga. I bebe dobiju brace i seke, bez obzira na svoje plakanje. A to što su, NAVODNO, na 6 mjeseci odgodile taj događaj im je - biološki gledano - dao priliku? Bolju šansu za reprodukciju? Je, naravno. Kako ne. Kitu Marjanovu im je dao, a ne priliku.
Kad ljudi (djeca) dođu u doba kad se mogu pariti i imati potomke? Biološki, cure sa prvom menstruacijom, a dečki najčešće i prije, što pokazuju noćne polucije. Društveno, gledajući zapadni svijet (nazovimo ga "razvijeni", mada je to pod velikim upitnikom), recimo da je to punoljetnost. Ergo, zbog tih 6 mjeseci beba se osigurala da će imati veće šanse? Jer, kao, s 18 godina puno znači tih pola godine gore ili dolje? Nitko s 18 nema partnera sa 17.5, niti nitko sa 18.5 nema partnera od 18? Ili je to totalno nebitno?
Neeee, sigurno je evolucija s milijuna godina odlučila preći na 200-300 godina, i to se vidi u nečem tako "sitnom" kao što je plač bebe svaka 2 sata, samo da mama ne bi zatrudnila. Kao da je našeg pretka pračovjeka bilo briga jel mu se žene hoće ili neće prasnuti. Kad mu se htjelo nije pitao nego opalio. Puno je bebi značilo plakanje u tom smislu, jako puno...
Ukratko, bebe navodno plaču po noći kako bi iscrpile mamu i spriječile ovulaciju, te tako osigurale da NE dobiju brata ili seku, osiguravajući sebi veću mogućnost da prenesu svoje gene dalje.
COME ON!!!
I to jedan profesor ima takve ideje? Stvarno daju titule svakome danas... ili ljudi pod stare dane skroz prolupaju. Peofesore Haig, pa nisu bebe počele JUČER plakati po noći i tražiti sisu svaka 2-3 sata!!! Nije se to razvilo jučer, kad smo počeli raditi od 9 do 17 sati u neboderima i firmama. Bebe plaču otkad postoje, još od kad smo bili lovci i sakupljači bobica, kad nismo spavali noću od 22 do 06. Ili cijenjeni prof misli da je evolucija odradila svoje, promijenila plač beba, u zadnjih 200 godina?
Mogu iz osobnog iskustva reći da beba plače po noći (i po danu) svaka 2-3 sata dok je dovoljno mala. Zašto? Jer nema toliko velik želudac da ga popuni dovoljnom količinom hrane da pregrmi noć. Samo zato. Sa oko 6 mjeseci dobar dio beba krene spavati cijelu noć. Jer im je želudac dovoljno velik da se natrpaju navečer pred spavanje i izdrže do jutra. Ne sve bebe, ali većina. A osim toga, da im je toliko bitno evolucijski da ne dobiju brata ili sestru, zašto stati sa 6 mjeseci? Čisto evolucijski pitam? Beba gleda na kalendar, pa sa 6 mjeseci kaže "e dobro, sad nema opasnosti više".
I konačno, plakala beba ili ne plakala, mama i tata se maznu. I po danu i po noći i između toga. I bebe dobiju brace i seke, bez obzira na svoje plakanje. A to što su, NAVODNO, na 6 mjeseci odgodile taj događaj im je - biološki gledano - dao priliku? Bolju šansu za reprodukciju? Je, naravno. Kako ne. Kitu Marjanovu im je dao, a ne priliku.
Kad ljudi (djeca) dođu u doba kad se mogu pariti i imati potomke? Biološki, cure sa prvom menstruacijom, a dečki najčešće i prije, što pokazuju noćne polucije. Društveno, gledajući zapadni svijet (nazovimo ga "razvijeni", mada je to pod velikim upitnikom), recimo da je to punoljetnost. Ergo, zbog tih 6 mjeseci beba se osigurala da će imati veće šanse? Jer, kao, s 18 godina puno znači tih pola godine gore ili dolje? Nitko s 18 nema partnera sa 17.5, niti nitko sa 18.5 nema partnera od 18? Ili je to totalno nebitno?
Neeee, sigurno je evolucija s milijuna godina odlučila preći na 200-300 godina, i to se vidi u nečem tako "sitnom" kao što je plač bebe svaka 2 sata, samo da mama ne bi zatrudnila. Kao da je našeg pretka pračovjeka bilo briga jel mu se žene hoće ili neće prasnuti. Kad mu se htjelo nije pitao nego opalio. Puno je bebi značilo plakanje u tom smislu, jako puno...
EU fondovi
Bit će da sam neuk pa ne kužim neke stvari... Ta EU nam daje neke fondove. Neke jeftine novce, maltene mukte, džaba, samo ispuniš par formulara i 3 uvjeta, i novci su tvoji. Naši.
Ali te novce ne daju državi nego daju za neke projekte. A onda država, pošto nema novaca, zatvorila je sve što je mogla, porez postoji čak i na zrak (u vidu poreza na zagađivanje koji plaćamo kod registracije auta plus godišnji porez na budale jer imamo aute mlađe od 10 godina), mora izmisliti način da se dokopa tih novaca.
E sad... ili su u EU glupi pa misle "gle, ova 'rvacka je puna korupcije i sranja, ajmo im dat pare za neke projekte, to če sigurno bit dobro iskorišteno" ili su stvarno glupi pa kreiraju nepotrebne manevre oko "opravdavanja" tih novaca. ŠKK? Onog trena kad Šime iz okolice Splita osmisli neki iole realni plan da pokrene neki posao, da zaradi neke novce, da zaposli neke ljude, priloži papiruse i dobije od EU neke novce, tog trena će netko Linićev pogledati i reći "opaa". Pogledat će koliko je para izvukao Šime, pa će zaključiti kako Šime sad ima. A treba uzeti onima koji imaju, ne onima koji nemaju. Onim sposobnima, koji su unatoč neoznačenom minskom polju HR ekonomije i porezne politike ipak uspjeli naći proverbijalnu iglu u plastu sijena i domoći se par kuna na pošten način da ih pošteno ulože i zarade pošteno, bez da nekom kradu ili ga zakidaju, takvima treba uzeti. Imaju.
Osobno me najviše strah uzeti kredit od banke - ne radi lihvarenja banaka, nego radi toga što će Linić i njegovi reći "opaa, ovaj Marko ima. Treba mu uzeti kad ima, neka plati".
Umjesto da pametna EU, kojoj je cijela ova bijedna HR i njen godišnji proračun tek zrno pijeska u Sahari uzme nešto para iz tih fondova, kad već žele pomoći (o tom potom, nitko ti osim roditelja ne pomaže besplatno, nitko!) i daju ih državi s porukom "na, prosjaci, evo vam 20% proračuna. Mi vam ga dajemo. Izvolite nastaviti s tim što smo vam rekli i što ionako radite, ali evo vam pare da pokrenete jebenu ekonomiju s mjesta". Zapravo ne s mjesta, nego da joj prvo zaustave slobodan pad, pa onda pokrenu prema gore. Ionako će ti svi novci završiti u toj rupi bez dna, samo što će ovako, preko "projekata", povući za sobom i sve Šime u HR, sve one sposobne koji se usude uzeti novce za (bez sumnje dobar) projekt.
Dajte pare direktno u proračun, nek' se popuni tako tih - lupetam - 20%, pa nek se onda ukine povećanje trošarina na benzin, nek se ukinu porezi na porez i na neoporezani dio, nek se smanje ti nameti. Pa će 'rvackim siromasima ostati 100 kuna više u džepu, 100 kuna koje će rado potrošiti u birtiji, u dućanu, na pumpi, u hotelu, na štandu na Trgu ili gdje već kome paše. Potrošit će se s jedne strane, zaradit će se s druge, platit će se porez, pa će i država dobit svoje. Pa će se novci zavrtiti. Pa će i stranci vidjeti da se tu nešto vrti, pa će uložiti 1000 eura, riskirati, i dobiti neku zaradu. Pa će uložiti više. Pa će se sve pokrenuti, sve više, sve jače. Pa će biti i za Šimu i njegov projekt, i nitko ga neće otjerati na prosjački štap samo zato jer je sposoban.
Ali te novce ne daju državi nego daju za neke projekte. A onda država, pošto nema novaca, zatvorila je sve što je mogla, porez postoji čak i na zrak (u vidu poreza na zagađivanje koji plaćamo kod registracije auta plus godišnji porez na budale jer imamo aute mlađe od 10 godina), mora izmisliti način da se dokopa tih novaca.
E sad... ili su u EU glupi pa misle "gle, ova 'rvacka je puna korupcije i sranja, ajmo im dat pare za neke projekte, to če sigurno bit dobro iskorišteno" ili su stvarno glupi pa kreiraju nepotrebne manevre oko "opravdavanja" tih novaca. ŠKK? Onog trena kad Šime iz okolice Splita osmisli neki iole realni plan da pokrene neki posao, da zaradi neke novce, da zaposli neke ljude, priloži papiruse i dobije od EU neke novce, tog trena će netko Linićev pogledati i reći "opaa". Pogledat će koliko je para izvukao Šime, pa će zaključiti kako Šime sad ima. A treba uzeti onima koji imaju, ne onima koji nemaju. Onim sposobnima, koji su unatoč neoznačenom minskom polju HR ekonomije i porezne politike ipak uspjeli naći proverbijalnu iglu u plastu sijena i domoći se par kuna na pošten način da ih pošteno ulože i zarade pošteno, bez da nekom kradu ili ga zakidaju, takvima treba uzeti. Imaju.
Osobno me najviše strah uzeti kredit od banke - ne radi lihvarenja banaka, nego radi toga što će Linić i njegovi reći "opaa, ovaj Marko ima. Treba mu uzeti kad ima, neka plati".
Umjesto da pametna EU, kojoj je cijela ova bijedna HR i njen godišnji proračun tek zrno pijeska u Sahari uzme nešto para iz tih fondova, kad već žele pomoći (o tom potom, nitko ti osim roditelja ne pomaže besplatno, nitko!) i daju ih državi s porukom "na, prosjaci, evo vam 20% proračuna. Mi vam ga dajemo. Izvolite nastaviti s tim što smo vam rekli i što ionako radite, ali evo vam pare da pokrenete jebenu ekonomiju s mjesta". Zapravo ne s mjesta, nego da joj prvo zaustave slobodan pad, pa onda pokrenu prema gore. Ionako će ti svi novci završiti u toj rupi bez dna, samo što će ovako, preko "projekata", povući za sobom i sve Šime u HR, sve one sposobne koji se usude uzeti novce za (bez sumnje dobar) projekt.
Dajte pare direktno u proračun, nek' se popuni tako tih - lupetam - 20%, pa nek se onda ukine povećanje trošarina na benzin, nek se ukinu porezi na porez i na neoporezani dio, nek se smanje ti nameti. Pa će 'rvackim siromasima ostati 100 kuna više u džepu, 100 kuna koje će rado potrošiti u birtiji, u dućanu, na pumpi, u hotelu, na štandu na Trgu ili gdje već kome paše. Potrošit će se s jedne strane, zaradit će se s druge, platit će se porez, pa će i država dobit svoje. Pa će se novci zavrtiti. Pa će i stranci vidjeti da se tu nešto vrti, pa će uložiti 1000 eura, riskirati, i dobiti neku zaradu. Pa će uložiti više. Pa će se sve pokrenuti, sve više, sve jače. Pa će biti i za Šimu i njegov projekt, i nitko ga neće otjerati na prosjački štap samo zato jer je sposoban.
17 April 2014
Porez na budale
Nisam ekonomist ali mislim da ponešto razumijem. Pa ipak, svaki dan vidim da se ta vreća s natpisom "razumijem" sve više i više prazni. Od vreće za 30kg krumpira sad je veličine vrećice od 2kg za zamrzivač. Časna riječ.
Evo radim tu u firmi za privatnu kompaniju. Radi se, zarađuje se, troši se, pa se zbroji i oduzme, i ostane neka čista zarada. Poslodavac sretan, ja dobijem plaću uredno i na vrijeme pa sam i ja sretan - svi sretni. Ili...? Kad mi poslodavac isplaćuje plaću, to što on izvadi sa svog računa i ono što stigne na moj račun su dvije različite cifre. I to ne malo različite - oko 50% se izgubi u prijevodu. Dio toga ide u mirovinski od kojeg bih treba, kad odem u mirovinu, moći živjeti. Kad pogledam oko sebe ljude koji su cijeli vijek radili kako sad žive od te mirovine, jasno mi je - kao i njima - da sam budala. Prava budala, ona autohtona, čistokrvna, budala za udžbenike.
Zatim dio ode za HZZO, koji mi jamči da ću svaki put kad velim "dobar dan" doktoru platiti još 10 kuna participacije, da ću za 90% lijekova koje dobijem opet doplatiti, da ću na preglede, pretrage i ine potrebitosti čekati satima umjesto minutama, tjednima umjesto danima i mjesecima (čak godinama!) umjesto tjednima. Potvrda činjenice da sam budala.
Nakon toga tu je porez. Prirez ću zaobići za sad. Dakle, porez. Princip je ovakav: ako si bio pametan i slušao roditelje, učio i radio marljivo i predano, dobivao dobre ocjene, redovito izlazio na ispite i polagao ih, na kraju diplomirao, magistrirao ili doktorirao, zatim se lomio da stekneš nekakvo iskustvo, radio za male pare u osrednjim uvjetima, te na kraju ipak spojio znanje, kvalifikacije, iskustvo i sreću pa dobio dobar posao u finoj firmi, gdje te pošteno plate za tvoje iskustvo, rad i kvalifikacije - e onda, prijatelju, plati VEĆI porez. Zašto? Jer si budala, eto zašo. Da nisi budala, dragi moj, zajebavao bi se kroz srednju školu ko' lud, partijao, cugao, jebao, žderao, a onda bi isto to nastavio kroz faks, koji ne bi završio (a tko ga jebe, ionako je besplatan pa zašto se ne bi zajebavao?). Tada bi dobio neki poslić koji ti odgovara iskustvu, spremi i zalaganju, pa bi na njega plaćao MANJI porez. Jebale te škole, majstore, kad si budala. Muči se da bi mogao platiti više.
Kad se to sve lijepo stavi na papir, zbroji i oduzme, ona cifra na izlasku s firminog računa i ona na ulasku na tvoj račun razlikuju se za oko 50%. Dakle, srce mamino pametno, ode ti pola zarade. Uzela ti ga je država - jer si glup. Jer si ovca, a ovce treba štrigati.
Ali to nije sve! Ne, nema seta noževa niti dva metra hrđavog drota za prvih 6 koji nazovu. Ne, ima nešto bolje! PeDeVe! Porez na DODANU VRIJEDNOST. Valjda je voda dodana vrijednost. Luksuz. A i sve ostalo, da ne tipkam - sve je dodana vrijednost. Nema druge vrijednosti u 'rvackoj, samo je DODANA vrijednost. Dodana na što, na koju osnovnu vrijednost? To nitko ne zna. Ali je dodana. Pa ti plati 25% od preostale ti plaće. To je, sve skupa, pet osmina plaće koju ti je poslodavac isplatio (odnosno probao isplatiti, ali nije uspio). 5/8 iliti 62,5%. To ti, lijepi moj, odleti kako god okreneš, htio-ne htio. Ode. Fiju. Nema.
Ergo, iako poslodavca koštaš 100% (jer toliko ode s njegovog računa), ti de facto dobiješ tek 37,5% toga. Pazi cifru - 37,5%! To je zericu više od jedne trećine, ej! TREĆINE! Dvije jebene trećine ćeš dati državi dok si rekao keks. Koji nisi ni pojeo ni omirisao još.
Poslodavca koštaš 15000 kuna? Care moj, šipak! Od toga tvoje je jedva 5000. Jedva.
I onda dođe vrli premijer Zoki, te kaže "drugovi i drugarice, previše trošimo!". Da, MI previše trošimo. Ja, recimo. Pa spičkao sam 2/3 plaće a da nisam ni trepnuo - stvarno je previše. I udri onda, digni trošarine na gorivo. Kad već imaš za razbacivati 2/3 plaće, plati i tih 20 lipa po litri više. Plati i za "cestarinu", jer privilegija je vozi po rupama i cestama koje su 99,9% vremena "u remontu". Privilegija je platit proviziju "za emisiju CO2" iz auta - ta se lova koristi za čišćenje toga. Ili ipak ne? A ako nećeš, pa kupi novi auto, koji će manje zagađivati. E ali ako ga kupiš, ako je ispod 10 godina, pošto manje plaćaš na tehničkom - opizdit ćemo ti godišnji porez na budale. Jer si nasjeo. Jer si mislio uštediti nešto.
Ne ide, care, ne ide. Porez na budale je institucija, a ti si budala. Ergo - plati, ljubavi. Plati.
Evo radim tu u firmi za privatnu kompaniju. Radi se, zarađuje se, troši se, pa se zbroji i oduzme, i ostane neka čista zarada. Poslodavac sretan, ja dobijem plaću uredno i na vrijeme pa sam i ja sretan - svi sretni. Ili...? Kad mi poslodavac isplaćuje plaću, to što on izvadi sa svog računa i ono što stigne na moj račun su dvije različite cifre. I to ne malo različite - oko 50% se izgubi u prijevodu. Dio toga ide u mirovinski od kojeg bih treba, kad odem u mirovinu, moći živjeti. Kad pogledam oko sebe ljude koji su cijeli vijek radili kako sad žive od te mirovine, jasno mi je - kao i njima - da sam budala. Prava budala, ona autohtona, čistokrvna, budala za udžbenike.
Zatim dio ode za HZZO, koji mi jamči da ću svaki put kad velim "dobar dan" doktoru platiti još 10 kuna participacije, da ću za 90% lijekova koje dobijem opet doplatiti, da ću na preglede, pretrage i ine potrebitosti čekati satima umjesto minutama, tjednima umjesto danima i mjesecima (čak godinama!) umjesto tjednima. Potvrda činjenice da sam budala.
Nakon toga tu je porez. Prirez ću zaobići za sad. Dakle, porez. Princip je ovakav: ako si bio pametan i slušao roditelje, učio i radio marljivo i predano, dobivao dobre ocjene, redovito izlazio na ispite i polagao ih, na kraju diplomirao, magistrirao ili doktorirao, zatim se lomio da stekneš nekakvo iskustvo, radio za male pare u osrednjim uvjetima, te na kraju ipak spojio znanje, kvalifikacije, iskustvo i sreću pa dobio dobar posao u finoj firmi, gdje te pošteno plate za tvoje iskustvo, rad i kvalifikacije - e onda, prijatelju, plati VEĆI porez. Zašto? Jer si budala, eto zašo. Da nisi budala, dragi moj, zajebavao bi se kroz srednju školu ko' lud, partijao, cugao, jebao, žderao, a onda bi isto to nastavio kroz faks, koji ne bi završio (a tko ga jebe, ionako je besplatan pa zašto se ne bi zajebavao?). Tada bi dobio neki poslić koji ti odgovara iskustvu, spremi i zalaganju, pa bi na njega plaćao MANJI porez. Jebale te škole, majstore, kad si budala. Muči se da bi mogao platiti više.
Kad se to sve lijepo stavi na papir, zbroji i oduzme, ona cifra na izlasku s firminog računa i ona na ulasku na tvoj račun razlikuju se za oko 50%. Dakle, srce mamino pametno, ode ti pola zarade. Uzela ti ga je država - jer si glup. Jer si ovca, a ovce treba štrigati.
Ali to nije sve! Ne, nema seta noževa niti dva metra hrđavog drota za prvih 6 koji nazovu. Ne, ima nešto bolje! PeDeVe! Porez na DODANU VRIJEDNOST. Valjda je voda dodana vrijednost. Luksuz. A i sve ostalo, da ne tipkam - sve je dodana vrijednost. Nema druge vrijednosti u 'rvackoj, samo je DODANA vrijednost. Dodana na što, na koju osnovnu vrijednost? To nitko ne zna. Ali je dodana. Pa ti plati 25% od preostale ti plaće. To je, sve skupa, pet osmina plaće koju ti je poslodavac isplatio (odnosno probao isplatiti, ali nije uspio). 5/8 iliti 62,5%. To ti, lijepi moj, odleti kako god okreneš, htio-ne htio. Ode. Fiju. Nema.
Ergo, iako poslodavca koštaš 100% (jer toliko ode s njegovog računa), ti de facto dobiješ tek 37,5% toga. Pazi cifru - 37,5%! To je zericu više od jedne trećine, ej! TREĆINE! Dvije jebene trećine ćeš dati državi dok si rekao keks. Koji nisi ni pojeo ni omirisao još.
Poslodavca koštaš 15000 kuna? Care moj, šipak! Od toga tvoje je jedva 5000. Jedva.
I onda dođe vrli premijer Zoki, te kaže "drugovi i drugarice, previše trošimo!". Da, MI previše trošimo. Ja, recimo. Pa spičkao sam 2/3 plaće a da nisam ni trepnuo - stvarno je previše. I udri onda, digni trošarine na gorivo. Kad već imaš za razbacivati 2/3 plaće, plati i tih 20 lipa po litri više. Plati i za "cestarinu", jer privilegija je vozi po rupama i cestama koje su 99,9% vremena "u remontu". Privilegija je platit proviziju "za emisiju CO2" iz auta - ta se lova koristi za čišćenje toga. Ili ipak ne? A ako nećeš, pa kupi novi auto, koji će manje zagađivati. E ali ako ga kupiš, ako je ispod 10 godina, pošto manje plaćaš na tehničkom - opizdit ćemo ti godišnji porez na budale. Jer si nasjeo. Jer si mislio uštediti nešto.
Ne ide, care, ne ide. Porez na budale je institucija, a ti si budala. Ergo - plati, ljubavi. Plati.
16 April 2014
Pavle Močilac, dr.sc. - otvoreno pismo rektoru Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. Damiru Borasu
http://www.dubrovackidnevnik.hr/vijesti/hrvatska/pavle-mocilac-reagirao-na-biblijske-vrijednosti-novoizabranog-rektora-zagrebackog-sveucilista
A ako nestane link, evo copy/paste cijelog članka:
Srdačan pozdrav,
A ako nestane link, evo copy/paste cijelog članka:
Pavle Močilac reagirao na 'biblijske vrijednosti' novoizabranog rektora Zagrebačkog sveučilišta
Dr. sc. Pavle Močilac, znanstvenik s Instituta za organsku kemiju i biokemiju u Pragu, član udruge Protagora i jedan od osnivača građanske inicijative Glas razuma - Pokret za sekularnu Hrvatsku, reagirao je na izjave novoizabranog rektora Zagrebačkog sveučilišta prof. dr. Damira Borasa. Povod za otvoreno pismo koje je Močilac objavio na svom Facebook profilu izjava je Borasa u kojoj kaže da se 'moramo vratiti biblijskim vrijednostima koje su u Hrvatskoj zanemarene, a na kojima se temelji Europa'. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
''Poštovani profesore Boras,
Čestitam Vam na izboru za rektora slavnog Zagrebačkog Sveučilišta, najstarijeg sveučilišta u Hrvatskoj! Doista velika je čast i iznimna odgovornost biti na čelu institucije koja je stup intelektualnog života našeg društva i države, Sveučilišta koje je 500-to na listi najboljih svjetskih Sveučilista! I ja sam jednom na prelazu stoljeća bio student slavnog Sveučilišta.
Doduše, moramo priznati da me je pomalo zbunila Vaša izjava da želite vidjeti slavno Sveučilište kao mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti. To me je neobično podsjetilo na ona, ne tako davna vremena s početka osamdesetih, kad se bratsko Teheransko Sveučilište vratilo kuranskim vrijednostima. Naime, ja sam ipak samo kemičar pa mi nije jasno na što ste točno mislili.
Rektore Boras, budite ljubazni, objasnite jednom kemičaru malo podrobnije, na koje ste to točno biblijske vrijednosti mislili? Da li na one iz Starog Zavjeta kad Jahve naredjuje genocid Kanaanaca, pogubljenja i kamenovanje "preljubnika" ili one iz Novog Zavjeta kad Pavao govori da žene trebaju šutjeti?
Nije mi sasvim jasno da li ste mislili na one da treba pobiti homoseksualce (Lev. 20:13, Rim. 1:26-32), bludnike (Lev. 20:10, Pnz. 22:22), neposlušnu djecu (Pnz. 21:20-1, Lev. 20:9, Izl. 21:15), žene koje nisu djevice prije prve bračne noći (Pnz. 22:13-21), one optužene za poročnost od strane dva svjedoka (Pnz. 17:2-7), bilo koga tko radi na subotu (Izl. 35:2-3, Br. 15:32-6 )? Ili na one da je sramotno za ženu da govori u Crkvi (1Kor. 14:35-6), da muškarac mora odobriti ženine riječi da bi one vrijedile (Br. 30:8), da žena ne smije poučavati niti vladati nad mužem (1Tim. 2:12) ili ono kad se naređuje: „Ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se“ (Br. 31:17-8)? A možda one o opravdanosti ropstva (Lev. 25:44-6, Izl. 21:2-8, Ef. 6:5, Kol. 3:22) o tome kako prodati vlastitu kćer u roblje (Izl. 21:7-8), kada istući roba „žestoko“ a kad „blago“ (Lk. 12:42-8), da je u redu je tući roba ukoliko ne umre u roku od dva dana (Izl. 21:20-1) ili kako označiti roba bušenjem njegovog uha šilom (Pnz. 15:17)? Ili možda onu da silovatelj nevjenčane žene je mora otkupiti i vjenčati je (Izl. 22:28-9), da je u redu je tući djecu šibom, „neće umrijeti” (Izr. 23:13-14), ili onu da ukoliko muž posumnja da ga je žena varala, žena mora popiti „vodu gorčine i prokletstva“, a ukoliko joj ta voda naškodi to je dokaz da je kriva. (Br. 5:12-31)?
A možda ste mislili na ono kad nam Isus govori da nije došao donijeti mir, nego mač.“ (Mt.10:34), a „tko nema mač neka proda svoje ruho da si kupi mač“ (Lk. 22:36)? Hoće li sad naši profesori agronomije učiti studente kako prokleti smokvu jer nije bilo plodova van sezone (Mk.11:12-4, 20-1)? Da li su to one vrijednosti da ne treba pomoći djevojci koja nije od tvojeg roda ili vjere (Mt. 15:22-8)?
Vjerojatno ćete reći da ste mislili na - ne ubij, ne laži, ne kradi, no tada ste mogli zapravo pozvati i na vrednote starog Egipta, zar ne?
Kako sam po struci kemičar rado bih znao, kako će povratak biblijskim vrijednostima unaprijediti, recimo, istraživanje grafena na Kemijskom odsjeku PMF-a? Svakako me zanima da li će se sada, kad ste objavili povratak na biblijske vrijednosti, kolege geolozi i paleontolozi malo korigirati i početi poučavati studentariju da je zemlja stvorena za samo par dana, kako nas to sveta knjiga uči? Hoćemo li sad našeg slavnog krapinskog neandertalca proglasiti tek sotonskom smicalicom nekakvog Krampusbergera u suštoj suprotnosti s biblijskim vrijednostima? Hoće li kolege fizičari sad naučavati da je ipak Svemogući vječni Bog, a ne Veliki prasak stvorio svemir?
A naše drage kolege biolozi? Da li će oni sad, s obzirom na Vašu fetvu, poučavati kreacionizam? Živo me zanima kako će izgledati nastava na Medicinskom fakultetu u svjetlu dogme o bezgrešnom začeću.
Sasvim sam siguran da ste upravo Vi, profesor sa čak 6 citata na Web of Science i H-indexom 1 pravi lider za 21 stoljeće, stoljeće biotehnologije i nanotehnologije, a ne, recimo, tamo neki profesor kemije sa PMF-a koji pak ima nekih tričavih 2364 citata i H-index 21. Jer to nije bitno! Jer u jednoj sekularnoj državi, na sekularnom Sveučilištu u 21 stoljeću, što to ima važnije od povratka biblijskim vrijednostima?
Profesor Bjeliš nam je u uspomenu ostavio visak, a Vi, profesore Boras, ćete nam ostaviti svakako, Bibliju, krunicu ili raspelo.
Poštovani profesore Boras, čestitam Vam jos jednom i želim Vam puno uspjeha i sreće! Vaš kolega sa teheranskog Sveučilišta bi možda dodao: Mašallah!
Srdačan pozdrav,
Dr. sc. Pavle Močilac''
Senat Zagrebačkog sveučilišta u utorak je izabrao dr. Damira Borasa, dekana Filozofskog fakulteta za novog rektora. Damir Boras 83. je rektor Zagrebačkog sveučilišta, a iako je danas izabran na dužnost će stupiti 1. listopada ove godine. U drugom krugu je dobio 35 glasova. -'Od svake vlasti očekujem partnerstvo i suradnju, ali prvenstveno uz zagovaranje interesa Sveučilišta. Dodao je da se obrazovanje mora poticati, posebno kad je država u krizi, te da se moramo vratiti biblijskim vrijednostima koje su u Hrvatskoj zanemarene, a na kojima se temelji Europa', rekao je Boras nakon imenovanja.
Elektronska cigareta
Pušač sam od osnovne škole. Još u 7. razredu skrivali smo se i dimili. Tada nam je kutija trajala oko 3 tjedna. U dvoje. Nakon toga bilo je samo gore i gore.
Nepuštači ne mogu shvatiti (osim ako su nekad bili ovisni o nikotinu), ali pušači znaju kako je kad nemaš cigaretu. Kako pegla nikotinska kriza. A opet, i pušači i nepušači znaju kako je to fini trošak, kako fino smrdiš, kašlješ, hropćeš, iskašljavaš, kako se svako malo spališ čikom, imaš žute prste, kako okus nestane iz usta, kako si zapravo ovisan.
Ali i paše, kad dobiješ šut nikotina to paše. Osjećaš se bolje, mirnije, koncentriranije, opustiš se i uživaš - pogotov nakon obilnog ručka ili dok kartaš, cugaš, gledaš film...
Prvi prestanak bio je kad sam negdje na bazenu popušio meningitis. Virusni, dakle blaži oblik, ali svejedno je bilo gadno. I dan-danas imam rupu od jedno 7-10 dana koliko sam ležao u Zaraznoj, rupu u sjećanju i dane o kojima ne znam ništa. A onda je prošlo. Tih 7-10 dana, dakle, plus idućih 5-6 koliko sam bio preslab da bih ustao iz kreveta do balkona zapaliti. Nisam pušio, nije mi ni palo na pamet. Samo sam tamanio enormne količine Snickersa koje mi je brat dilao. I očito je u tih 2-3 tjedna prošla, uz meningitis, i ona apstinencijska kriza. Nije me vukla cigareta, mogao sam jednostavno reći "ne" bez nekog napora, i to je bilo to.
Trajalo je oko 3 godine, sve u svemu, i više se ni ne sjećam kako je ponovno krenulo, ali krenulo je. I za čas, tjedan dana, ponovno sam pušio.
Nakon cca. godinu dana od ponovnog početka krenuo sam s posla doma (idem pješice). Bio je petak, vidio sam da imam zadnju cigaretu te je zapalio. Pumpa usput nije radila, pa nisam kupio novu kutiju, nego rekao sam sebi da ću kasnije. Onda sam doma zaboravio, pa kad me uhvatilo da zapalim, vidio sam da nemam, da je vani kiša, pa rekoh "budem kasnije". I tako, samo tako, ponovno sam prestao. Nakon prve noći mislio sam kako je to super, nisam pušio već 10-12 sati, ajmo na cijeli dan. Pa drugi. Treći. I opet nisam pušio.
Sad je bilo teže, puno više volje je trebalo, ali opet sam, nakon godinu dana, propušio. Na moru sam spalio jednu cigaru, i od tuda je krenulo dalje.
Konačno, supruga trudna, rodila, čekam doma da je puste iz rodilišta, i mislim si kako će sad to izgledati. Svako malo na balkon, otvaraj/zatvaraj vrata, ulazi hladan zrak, smrdim, kiša, snijeg... A onda mi šogorica predloži da probam elektronsku. Ona i muž, okorjeli pušači, tada su brojali oko 3 mjeseca kako deru samo elektronke. Daš 200 kuna za start-paket, probaš, pa ak ide, ide. Ako ne ide, bacio si 200 kuna, ali si barem probao.
Od tog trena (a sad mi kćer ima 13 mjeseci i koji dan) nisam ni pomislio zapaliti analognu. Niti jednom. Vrlo brzo počela mi je smrditi, smetati me, uopće nisam imao niti najmanju želju za cigaretom.
Prva tekućina bila je neka imitacija cigare. Zašto? Pa, pravu aromu cigarete nije moguće dobiti. Cigareta gori, izgara, i to daje jedan poseban okus. Toga kod elektronke nema, ništa ne gori, samo isparava tekućina. To je, de facto, inhalator. Tekućine zvane "Marlboro" imaju miris po Marlboro cigareti, ali onaj miris kako miriši nezapaljena cigareta, kad je izvadiš iz kutije i ponjušiš duhan. Sa zapaljenom nema veze.
Pa su mi iskusniji savjetovali da ne tražim "svoju marku" koju sam pušio, nego da tražim nešto "duhansko" ali da je različito od moje marke. Tako zavaraš mozak koji onda ne veli "to nije to" nego veli "da, ima duhanski štih, nije to baš ono kaj sam dimio, ali ni ne zove se tak - ovo je ipak cigara neka". I to je prošlo, prevario sam svoj (mali) mozak. Bilo je unutra 24mg/ml nikotina, što je dosta puno, ali trebalo mi je toliko.
Potegnuo bih jedan-dva "dima" i bio bih miran pola sata - sat. Onda opet dim-dva i mir. Nema smrada, ugodan okus, dobiješ nikotin (ergo nema krize) - a ono što ispuhneš je totalno neškodljivo. Čista vodena para s malo arome (arome koja je klasificirana "za ljudsku prehranu"). Sav ostali "negativni" dio, nikotin, apsorbira se kroz sluznicu usta i u plućima, te van izađe nemjerljivo mala količina. A svih onih kancerogenih spojeva iz cigarete (preko 4000 ih ima) - nula. Ne postoje.
Sad sam već duže vrijeme na 6mg/ml nikotina, dakle opako sam smanjio, i ta elektronka je postala više hobby i gušt nego potreba.
Prešao sam s "početničke" na "naprednu", sam slažem svoje žice (zavojnica) i fitilje (koji vode tekućinu do zavojnice), i zadovoljan sam. A i svi oko mene su zadovoljni, jer em lijepo miriši em nije štetno.
Ovi napisi koji se javljaju po novinama, to treba vrlo pažljivo pročitati. To su mahom kvazinovinari koji pišeu samo da naprave strku i dignu čitanost svojih novina. Sva istraživanja koja su rađena znanstveno, koja su provedena kako treba i dokumentirana (te se daju naći bez problema na internetu) govore da su elektronke neusporedivo manje štetne od pravih. Nemojte nasjedati na napise "znanstvenici su pokazali" jer je to kita. Velika kita. Svaki pomoćnik novinara bi trebao znati da nije nikakav problem napisati bilo kakvu glupost ako počne tim riječima, i da će dobiti brdo "aha, vidiš kaj piše" - notorna laž. Linkaj istraživanje na kojem baziraš svoj tekst, ili izvor ako si ga prepisao (a 99% jesi), pa da tamo vidimo link na istraživanje.
Nitko ne veli da elektronska cigareta nije štetna - samo da je neusporedivo... NEUSPOREDIVO manje štetna od analogne. I potpuno... POTPUNO bezopasna za okolinu, za "društvo" parioca (parioc = onaj koji pari, jer elektronka se ne puši nego pari).
Da elektronke (i tekućine) treba kontrolirati - svakako. Ali zabraniti? Svrstati pod "medicinska pomagala"? Nikako. Prvo, treba ih zabraniti maloljetnicima, tu nema govora. Drugo, treba imati kontrole nad tekućinama, jer u originalu nisu štetne, no neki pametnjaković može staviti tko-zna-što unutra, tako da treba kontrolirati. Kao što se kontrolira meso iz EU, recimo, ista stvar. A na kraju su tu i uređaji, koje isto treba kontrolirati kako bi se spriječilo prodavanje muda pod bubrege, šrota i potencijalno opasnih aparata. Jer, da se razumijemo, elektronska cigareta ima bateriju, a SVAKA baterija može potencijalno (u krivim uvjetima eksploatacije) eksplodirati. Od one u daljinskom za TV ili u ručnom satu, preko one u mobitelu ili autu, pa do ove u elektronskoj cigareti.
SASTAV TEKUĆINE
Tekućina se sastoji od 5 komponenti, ali nerijetko ih ima manje - dakle neke od tih 5 su izbačene zobg raznih razloga. Tih 5 komponenti su:
Nepuštači ne mogu shvatiti (osim ako su nekad bili ovisni o nikotinu), ali pušači znaju kako je kad nemaš cigaretu. Kako pegla nikotinska kriza. A opet, i pušači i nepušači znaju kako je to fini trošak, kako fino smrdiš, kašlješ, hropćeš, iskašljavaš, kako se svako malo spališ čikom, imaš žute prste, kako okus nestane iz usta, kako si zapravo ovisan.
Ali i paše, kad dobiješ šut nikotina to paše. Osjećaš se bolje, mirnije, koncentriranije, opustiš se i uživaš - pogotov nakon obilnog ručka ili dok kartaš, cugaš, gledaš film...
Prvi prestanak bio je kad sam negdje na bazenu popušio meningitis. Virusni, dakle blaži oblik, ali svejedno je bilo gadno. I dan-danas imam rupu od jedno 7-10 dana koliko sam ležao u Zaraznoj, rupu u sjećanju i dane o kojima ne znam ništa. A onda je prošlo. Tih 7-10 dana, dakle, plus idućih 5-6 koliko sam bio preslab da bih ustao iz kreveta do balkona zapaliti. Nisam pušio, nije mi ni palo na pamet. Samo sam tamanio enormne količine Snickersa koje mi je brat dilao. I očito je u tih 2-3 tjedna prošla, uz meningitis, i ona apstinencijska kriza. Nije me vukla cigareta, mogao sam jednostavno reći "ne" bez nekog napora, i to je bilo to.
Trajalo je oko 3 godine, sve u svemu, i više se ni ne sjećam kako je ponovno krenulo, ali krenulo je. I za čas, tjedan dana, ponovno sam pušio.
Nakon cca. godinu dana od ponovnog početka krenuo sam s posla doma (idem pješice). Bio je petak, vidio sam da imam zadnju cigaretu te je zapalio. Pumpa usput nije radila, pa nisam kupio novu kutiju, nego rekao sam sebi da ću kasnije. Onda sam doma zaboravio, pa kad me uhvatilo da zapalim, vidio sam da nemam, da je vani kiša, pa rekoh "budem kasnije". I tako, samo tako, ponovno sam prestao. Nakon prve noći mislio sam kako je to super, nisam pušio već 10-12 sati, ajmo na cijeli dan. Pa drugi. Treći. I opet nisam pušio.
Sad je bilo teže, puno više volje je trebalo, ali opet sam, nakon godinu dana, propušio. Na moru sam spalio jednu cigaru, i od tuda je krenulo dalje.
Konačno, supruga trudna, rodila, čekam doma da je puste iz rodilišta, i mislim si kako će sad to izgledati. Svako malo na balkon, otvaraj/zatvaraj vrata, ulazi hladan zrak, smrdim, kiša, snijeg... A onda mi šogorica predloži da probam elektronsku. Ona i muž, okorjeli pušači, tada su brojali oko 3 mjeseca kako deru samo elektronke. Daš 200 kuna za start-paket, probaš, pa ak ide, ide. Ako ne ide, bacio si 200 kuna, ali si barem probao.
Od tog trena (a sad mi kćer ima 13 mjeseci i koji dan) nisam ni pomislio zapaliti analognu. Niti jednom. Vrlo brzo počela mi je smrditi, smetati me, uopće nisam imao niti najmanju želju za cigaretom.
Prva tekućina bila je neka imitacija cigare. Zašto? Pa, pravu aromu cigarete nije moguće dobiti. Cigareta gori, izgara, i to daje jedan poseban okus. Toga kod elektronke nema, ništa ne gori, samo isparava tekućina. To je, de facto, inhalator. Tekućine zvane "Marlboro" imaju miris po Marlboro cigareti, ali onaj miris kako miriši nezapaljena cigareta, kad je izvadiš iz kutije i ponjušiš duhan. Sa zapaljenom nema veze.
Pa su mi iskusniji savjetovali da ne tražim "svoju marku" koju sam pušio, nego da tražim nešto "duhansko" ali da je različito od moje marke. Tako zavaraš mozak koji onda ne veli "to nije to" nego veli "da, ima duhanski štih, nije to baš ono kaj sam dimio, ali ni ne zove se tak - ovo je ipak cigara neka". I to je prošlo, prevario sam svoj (mali) mozak. Bilo je unutra 24mg/ml nikotina, što je dosta puno, ali trebalo mi je toliko.
Potegnuo bih jedan-dva "dima" i bio bih miran pola sata - sat. Onda opet dim-dva i mir. Nema smrada, ugodan okus, dobiješ nikotin (ergo nema krize) - a ono što ispuhneš je totalno neškodljivo. Čista vodena para s malo arome (arome koja je klasificirana "za ljudsku prehranu"). Sav ostali "negativni" dio, nikotin, apsorbira se kroz sluznicu usta i u plućima, te van izađe nemjerljivo mala količina. A svih onih kancerogenih spojeva iz cigarete (preko 4000 ih ima) - nula. Ne postoje.
Sad sam već duže vrijeme na 6mg/ml nikotina, dakle opako sam smanjio, i ta elektronka je postala više hobby i gušt nego potreba.
Prešao sam s "početničke" na "naprednu", sam slažem svoje žice (zavojnica) i fitilje (koji vode tekućinu do zavojnice), i zadovoljan sam. A i svi oko mene su zadovoljni, jer em lijepo miriši em nije štetno.
Ovi napisi koji se javljaju po novinama, to treba vrlo pažljivo pročitati. To su mahom kvazinovinari koji pišeu samo da naprave strku i dignu čitanost svojih novina. Sva istraživanja koja su rađena znanstveno, koja su provedena kako treba i dokumentirana (te se daju naći bez problema na internetu) govore da su elektronke neusporedivo manje štetne od pravih. Nemojte nasjedati na napise "znanstvenici su pokazali" jer je to kita. Velika kita. Svaki pomoćnik novinara bi trebao znati da nije nikakav problem napisati bilo kakvu glupost ako počne tim riječima, i da će dobiti brdo "aha, vidiš kaj piše" - notorna laž. Linkaj istraživanje na kojem baziraš svoj tekst, ili izvor ako si ga prepisao (a 99% jesi), pa da tamo vidimo link na istraživanje.
Nitko ne veli da elektronska cigareta nije štetna - samo da je neusporedivo... NEUSPOREDIVO manje štetna od analogne. I potpuno... POTPUNO bezopasna za okolinu, za "društvo" parioca (parioc = onaj koji pari, jer elektronka se ne puši nego pari).
Da elektronke (i tekućine) treba kontrolirati - svakako. Ali zabraniti? Svrstati pod "medicinska pomagala"? Nikako. Prvo, treba ih zabraniti maloljetnicima, tu nema govora. Drugo, treba imati kontrole nad tekućinama, jer u originalu nisu štetne, no neki pametnjaković može staviti tko-zna-što unutra, tako da treba kontrolirati. Kao što se kontrolira meso iz EU, recimo, ista stvar. A na kraju su tu i uređaji, koje isto treba kontrolirati kako bi se spriječilo prodavanje muda pod bubrege, šrota i potencijalno opasnih aparata. Jer, da se razumijemo, elektronska cigareta ima bateriju, a SVAKA baterija može potencijalno (u krivim uvjetima eksploatacije) eksplodirati. Od one u daljinskom za TV ili u ručnom satu, preko one u mobitelu ili autu, pa do ove u elektronskoj cigareti.
SASTAV TEKUĆINE
Tekućina se sastoji od 5 komponenti, ali nerijetko ih ima manje - dakle neke od tih 5 su izbačene zobg raznih razloga. Tih 5 komponenti su:
- VG - vegetable glycerin - biljni glicerin. Kupiti se može u svakoj apoteci, a koristi se u kozmetici i za prehranu, stavlja se kao glazura na kolače. Razlika je u tome da za el.cig. treba biti čto kvalitetniji, što čišći, što za kolače (npr) i nije bitno
- PG - propilen glycolum - propilen-glikol. Isto se kupi maltene u svakoj apoteci, a koristi se - recimo - za magla-mašine (fog machine) na koncertima itd. Odobren je za tu upotrebu po cijelom svijetu i može se slobodno udisati jer je bezopasan
- Nikotin - "otrov" iz elektronke. Ono što tijelo traži, izaziva ovisnost. Opasan je zato jer se apsorbira i kroz kožu (dakle na dodir) i lako može doći do predoziranja ako ga se prolije po koži ili popije. Problem je što ga se kupuje u vrlo visokim koncentracijama, pa je takav jako toksičan. Ako onaj tko proizvodi tekućinu za el.cig. ne stavi dobar omjer, može ga biti previše u tekućini. Zato proizvodnju treba ostaviti stručnjacima.
- aroma - radi se o aromama na bazi vode (ne ulja) koje su klasificirane za ljudsku prehranu. Osim što moraju biti čišće, kvalitetnije, ali osim toga to bi bile one bočice kojih ima po supermarketima sa okusom limuna za kolače, naranče za kolače, višnje za kolače itd. Samo, velim, ti iz supermarketa nisu dovoljno čisti za elektronske cigarete.
- voda . destilirana voda koja se u malom postotku ponekad stavlja u tekućine za el. cigaretu
Dakle, osim nikotina sve je za ljudsku upotrebu i nije opasno.
Što čemu služi? Najveći dio tekućine čine PG i VG. Oni isparavaju i proizvode vidljivu paru te prenose okus i nikotin. PG je bolji nositelj okusa (tekućina sa više PG trebat će manje arome da bi se postigao željeni intenzitet). PG je rjeđi, skoro kao voda je.
VG radi bolju paru, vidljiviju, ali malo slabije nosi okus. Gust je, gušći od ulja, pa ga je potrebno razrijediti. Zato se miješa sa PG ili sa vodom, jer kad je čist praktički je nemoguće da ga fitilj crpi do zavojnice.
Neki ljudi znaju imati preosjetljivost ili čak alergiju na PG, pa oni koriste čiste VG tekućine (80% VG + 20% voda). Ostali mješaju razne omjere PG i VG (50/50, 20/80, 70/30...) kako bi dobili više arome ili više pare, kako kome paše. To se sve naruči od onoga kod koga se kupuje tekućina, dakle proizvođača, koji u pravilu nude sve arome i gradacije nikotina u raznim omjerima PG/VG.
I na kraju, nikotin. Cigareta sa 6mg nikotina NIJE ISTO što i tekućina sa 6mg/ml. Drugačija je to mjera. Zato se treba savjetovati sa nekim iskusnijim pariocem ili prodavačem oko izbora prve tekućine (tj. koncentracije nikotina u njoj) kako bi se dobilo najsličnije cigareti koju je pušač do tada pušio. A tada parioc sam vidi treba li mu više nikotina (jako često uzima dimove, puno njih za redom) ili manje (mali dim a jako grebe po grlu, vrti se u glavi nakon 3-4 dima za redom).
I još jedna stvar - glavni TH (throath hit, grebanje po grlu) radi nikotin. On je najodgovorniji. Oni koji traže jače grebanje obično uzmu tekućinu sa više nikotina. No ako je već dosta nikotina ali grebanje još nije "kako treba", tada je tu PG, koji pomaže. On također grebe po grlu - manje od nikotina, ali grebe, dok VG praktički ne grebe uopće.
Postoje prodavaonice opreme i tekućina koje će novom pariocu rado dati par dimova raznih testnih tekućina da probaju prije nego što se odluče koju uzeti, što je uvijek hvalevrijedan potez.
CIJENA
I na kraju, financije. Koliko to sve košta?
Pa u startu mrvicu više, ali unutar mjesec dana to se vrati. Početni kit (baterija, isparivač, punjač baterije) koštat će oko 150-200 kuna. Baterija obično potraje iznad 6 mjeseci, punjač maltene beskonačno, a kasnije se mijenja jedino isparivač. Isparivača ima 1000 vrsta i oblika, treba pitati prilikom kupnje, ali osnovna podjela bila bi na one koji su spojeni s tankom, pa kad ode isparivač baca se cijeli tank i stavlja novi, te one gdje tank ostaje a mijenja se samo isparivač.
Trajanje samog isparivača varira ovisno o tome koliko se upotrebljava te o tekućinama (neke ih više prljaju a druge manje), ali ja kao početnik imao sam jedan isparivač najmanje 2 tjedna, najčešće oko mjesec dana. Cijena isparivača je od 20kn (samo isparivač) pa do 60kn (isparivač sa tankom), tako da na mjesečnoj bazi ni to nije neki trošak.
Ostaje tekućina. Ove nabavljive po shopovima su više-manje oko 40kn za 10ml. Tih 10ml meni je trajalo u početku oko tjedan dana. I to ovisi o količini nikotina, jer ako je manje nikotina više ćete pariti i trošiti više tekućine - jasna stvar.
Ja trenutno kupujem tekućinu po 100ml pa sam miran neko vrijeme, a imam ih uvijek nekoliko okusa jer se desi da nakon dan ili dva prestanem osjećati aromu (zasite se osjetilne stanice), pa onda promijenim aromu na dan-dva, pa dan.dva treću, četvrtu, petu, pa se vratim na prvu opet.
S mojim potrebama i stilom parenja, trošim u prosjeku oko 50-60kn mjesečno. Naravno, ne svaki mjesec, jer kad kupujem tekućinu onda ode 200-300 kuna, ali sam onda par mjeseci miran.
Treba li nekome kakvih informacija ili pomoći, samo pitajte!
Najčešće logičke zablude
Popis logičkih zabluda je ogroman, no svaka koju uspijem izbjeći za mene je pobjeda. Mala, možda nebitna, ali ipak pobjeda i radost. Evo nekih najčešćih...
STRAŠILO
KLIZAVA PODLOGA
POSEBNA MOLBA
KOCKAREVA ZABLUDA
CRNO-BIJELI SVIJET
POGREŠAN UZROK
AD HOMINEM
PODMETNUTA PUŠKA
KUD SVI TURCI…
PODMETANJE ODGOVORA
APELIRATI NA AUTORITET
APELIRATI NA PRIRODU
SASTAV/PODJELA
DOGAĐAJ IZ ŽIVOTA
APELIRANJE NA EMOCIJE
TU QUOQUE (I TI TAKOĐER)
TERET DOKAZA
NIJEDAN PRAVI ŠKOT
TEKSAŠKI STRIJELAC
ZABLUDA ZABLUDE
OSOBNO NEVJEROVANJE
DVOSMISLENOST
GENETIKA
ZLATNA SREDINA
STRAŠILO
Pogrešno predstaviti ili pretjerivati u opisu nečijih
argumenata kako bi ga bilo lakše napadati.
A:
Sunčani dani su dobri.
B: Da su svi dani sunčani
nikad ne bismo imali kiše; bez kiše imali bismo gladovanje i smrt.
(osoba A nikad nije rekla da
su ostali dani loši a samo sunčani dobri, niti da bi svi dani trebali biti
sunčani)
KLIZAVA PODLOGA
Tvrditi da ako dozvolimo događaj A, onda će se
posljedično dogoditi B, pa stoga ne smijemo dozvoliti da se A dogodi.
A: Ne smijemo dopustiti podizanje
cijene karata za 2 kn. Ako dopustimo, za par godina naplaćivat će nam karte po 1000
kuna!
POSEBNA MOLBA
Izmišljati iznimke kad se pokaže da je tvrdnja netočna.
A: Upotreba kokaina treba biti
legalizirana. Kao i sve droge i kokain ima negativnih strana, ali kokain je
drugačiji od ostalih droga. Mnogi su imali pozitivne rezultate od upotrebe
kokaina.
KOCKAREVA ZABLUDA
Vjerovanje da se "sretni niz" događa u
statistički nezavisnim pojavama poput okretanja kotača na ruletu.
A:
Prošlih 20 bacanja kocke nije dalo šesticu, u idućih 3 MORA biti barem jedna!
CRNO-BIJELI SVIJET
Predstavljanje dva suprotna stanja kao jedina moguće iako
postoje i druga moguća stanja.
A: Ako
nisi sa mnom, onda si protiv mene.
POGREŠAN UZROK
Pretpostavka da stvarni (ili uočeni) odnos između stvari
automatski znači da jedna uzrokuje drugu.
1: Osoba
je bolesna.
2: Osoba pojede feferon.
3: Osoba ozdravi.
Zaključak: feferon je lijek.
AD HOMINEM
Napadati protivnikov karakter ili osobine umjesto njegov
argument
Otac sinu kaže da ne počne
pušiti jer će kasnije zažaliti, a sin odgovara kako je i otac pušač.
To ne negira činjenicu da sin
svejedno može kasnije zažaliti.
PODMETNUTA PUŠKA
Postaviti pitanje koje u sebi ima pretpostavku tako da se
ne može odgovoriti na njega bez da se ispadne krivim.
A: Jesi
li prestao tući svoju ženu?
(da – tukao sam je pa sam
prestao; ne – i dalje je tučem; nema odgovora „nikad je nisam tukao)
KUD SVI TURCI…
Apelirati na popularnost, odnosno na činjenicu kako mnogi
ljudi nešto rade, kako bi se to opravdalo.
A: Postoji
li Bog? Milijarda ljudi ne može biti u krivu!
(Ne milijarda, nego i 100%
pučanstva može biti u krivu, a i bilo je - nekad su SVI tvrdili da je Zemlja
ravna ploča ili da je neka bolest zapravo utjecaj zlih duhova.)
PODMETANJE ODGOVORA
Postavljati premise koje u sebi sadrže (direktno ili
indirektno) odgovor na pitanje.
A: Da takvi postupci nisu
ilegalni, ne bi bili zabranjeni zakonom.
APELIRATI NA AUTORITET
Koristiti mišljenje ili poziciju autoritativne osobe ili
institucije kao argument.
A: Isaac Newton je vjerovao u
alkemiju - misliš li da ti znaš bolje od njega?
APELIRATI NA PRIRODU
Argumentirati kako je nešto "prirodno" pa je
stoga i validno, opravdano, neizbježno ili idealno.
(Ako je nešto prirodno, ne
znači da je automatski neškodljivo; ako je nešto neprirodno (umjetno), ne znači
automatski da je štetno.)
SASTAV/PODJELA
Pretpostavljati kako nešto što vrijedi za jedan dio
vrijedi i za cjelinu ili za njene druge dijelove.
Ako
takmičar trči brže, pobijedit će u utrci.
Dakle, ako svi takmičari trče
brže, svi će pobijediti.
DOGAĐAJ IZ ŽIVOTA
Korištenje osobnog iskustva ili izoliranog primjera
umjesto validnog argumenta, poglavito u svrhu negiranja statistike.
A: Moj djed pušio je 2 kutije
dnevno od svoje dvadesetpete, pa je doživio 97 godina. Ne treba vjerovati
statistikama.
APELIRANJE NA EMOCIJE
Manipuliranje emocijama umjesto predočavanja validnog
argumenta.
Luka nije htio jesti janjeći
mozak s plućima i jetricom, pa mu je otac rekao neka se sjeti jadne djece u
Africi koja nemaju što za jesti i umiru od gladi.
(argument
je na mjestu, no nema veze s razlogom zašto treba jesti baš to jelo)
TU QUOQUE (I TI TAKOĐER)
Odbijanje suočavanja s kritikom tako da se kritika okrene
nazad na kritičara.
Političar 1: Je li istina da
ste sinoć bili u bordelu?
Političar 2: Vi biste to
trebali znati bolje od mene, sinoć sam bio s vama!
(činjenica da su obojica bili
u bordelu ne oslobađa prvog političara od moralne odgovornosti)
TERET DOKAZA
Govoriti kako teret dokaza ne leži na osobi koja tvrdnju
iznosi, nego na osobi koja bi tvrdnju trebala opovrgnuti.
NIJEDAN PRAVI ŠKOT
Pozivanje na čistoću kako bi se poništila relevantna
kritika ili pogreška u zaključivanju.
Čovjek čita članak o
ubojstvima pa kaže: "eh, to jedan Škot nikad ne bi napravio"
Nakon što mu se pokaže drugi
članak sa još gorim ubojstvima koja je napravio Škot, on odgovara "nijedan
PRAVI Škot ne bi to nikad napravio"
TEKSAŠKI STRIJELAC
Odabir pojedinih podataka iz cjeline koji potkrepljuju
teoriju ili pronalaženje uzorka koji podržava tvrdnju.
-
Postojanje skrivenog koda u Bibiliji
-
slobodno tumačenje Nostradamusovih katrena
pronalazeći u njima najave događaja
ZABLUDA ZABLUDE
Pretpostavljanje kako je cijela tvrdnja kriva zato što je
jedan njen dio pogrešno sročen ili zabludan.
P: Argument
kreacionizma uvjetuje da Bog postoji.
P: Argument kreacionizma je
netočan.
K: Dakle, Bog ne postoji.
OSOBNO NEVJEROVANJE
Tvrdnja kako je nešto netočno zato što je u to teško povjerovati.
Pero je nacrtao ribu i
čovjeka, te pitao: misliš li stvarno da je moguće kako je od ovog nastalo ovo,
samo tokom vremena i slučajnih događaja?
DVOSMISLENOST
Korištenje dvosmislenosti izraza (jezika) kao dokaz neke
tvrdnje.
1: Stvarno uzbudljive knjige
su danas rijetkost.
2: Rijetke knjige su jako
vrijedne.
Dakle, stvarno uzbudljive
knjige su jako vrijedne.
GENETIKA
Proglašavanje argumenta dobrim ili lošim na osnovu toga
od kuda ili od koga dolazi.
A: Ja sam odgojen u uvjerenju
da Bog postoji, i moji su me roditelji tako učili - dakle Bog sigurno postoji.
ZLATNA SREDINA
Govoriti da je zlatna sredina (točka između dvije
krajnosti) istina.
A: Cijepljenje uzrokuje
autizam
B: ja sam znanstvenik, i tvrdim
da cijepljenje ne izaziva autizam.
Istina mora biti u sredini,
dakle cijepljenje izaziva autizam, ali ne SAV autizam.
Subscribe to:
Posts (Atom)