FINA i ovrhe

Malo tko nije pred tjedan-dva vidio tekstove u novinama, ili pak izvještaje na raznoraznim TV postajama, o izvjesnoj firmi u ZG i njihovom iskustvu sa FINOM i ovrhom. Da ponovim za one koji nisu pazili na satu, čovjek ima privatnu firmu s x zaposlenih, ništa preveliko. Ujutro dolazi na posao, te pregledavanjem tekućeg računa firme vidi da su, zbog potraživanja pristiglih u zadnjih 2-3 dana, u minusu. Dozvoljenom minusu, i to malo, oko 1000 kuna, ali ipak u minusu. To je, kako će se kasnije ispostaviti, spas u situaciji. No, čovjek krene, skupa s djelatnicom svog računovodstva, nešto platiti - ima još lufta, to je dozvoljeni minus - te se iznenadi kad dobije poruku da ne ide. Blokiran mu je račun.
Rade provjere zadnjih x dana, traže je li nešto sjelo što su previdjeli, no s računom je sve OK, paše u lipu. Ali je u blokadi.
Zove čovjek okolo, zove i FINU, koja mu ne želi dati informacije telefonom, a niti mailom. Ipak je ovo 21. stoljeće, tko je vidio davati ikome ikakve informacije osim osobno? Bravo FINA!
Odlazi čovjek u FINU, dakle, osobno. I saznaje kako je u blokadi zbog ovrhe. I sad mu tek ništa nije jasno, pa pita, kumi, moli, traži da mu se objasni kako, kad, zašto, tko... Naravno, to traje i traje, informaciju je od bilo kakve državne ustanove nemoguće dobiti, no saznaje da je netko prijavio kako mu nije isplatio plaću. Naime, lani je donesen zakon prema kojem djelatnik ima pravo tražiti prisilnu naplatu s računa poslodavca ukoliko mu ovaj nije isplatio dužna primanja. Čovjek uspije vidjeti, krajem oka, skenirani formular na monitoru službenice, te vidi da to nije isplatni listić njegove firme, niti je potpis njegov, niti žig - ništa.
Da skratim priču, prijavio je sve u MUP, gdje je dobio odgovor "pa to nije moguće!". Je, moguće je, upravo se dešava.

A što se desilo? Jedan pametni (?) mladić doma je u Wordu napravio isplatni listić, zatim je u Photoshopu (ili sličnom programu) dizajnirao nekakav štambilj, popunio obrasce za 10 mjeseci te ih predao u FINU rekavši kako mu dotična firma nije isplatila 10 plaća za prošlu godinu. Čovjeka nitko iz firme ne zna, nije nikad za firmu radio niti ikad bio na razgovoru za posao. Ali to nema veze - on je u FINI popunio obrazac, priložio friško isprintane platne listiće, potpisao da pod krivičnom odgovornosti jamči... bla-bla-bla... i to je bilo to. FINA je, bez IKAKVE provjere, jednostavno legnula na račun firme.
Sreća u nesreći je činjenica da je firma bila u dozvoljenom minusu (ali ipak minusu!) tako da nije bilo transfera sredstava. Tako zakon kaže.
U međuvremenu, vidjevši da ne dolaze novci, mastermind je povukao prijavu u FINI, objasnivši da se dogovorio s poslodavcem, te otišao. Naravno, ostao je dokumentiran njegov broj TR na koji je tražio isplatu, ime i prezime, adresa, potpis... pametan mladac, nema što!

A što se FINE tiče? Obustavili su blokadu i ovrhu, no naplatili su si s računa firme "svoj posao", odnosno ta cijela ovrha, naravno, nešto i košta,. A to je FINA naplatila s računa firme, ni krive ni dužne. I oni ne vraćaju novce, nego firma mora privatnom tužbom ići na prevaranta i tako se naplatiti.

Pa gdje je tu logika??? Kakvi su to zakoni u ovoj jebenoj državi, da ja mogu bilo kad blokirati bilo koju firmu? Čak ni radi zarade, nego eto, iz puke obijesti, odvesti u blokadu kad hoću, koga hoću, znajući da FINA jednostavno ne provjerava takve zahtjeve (to nisu dužni raditi), nego po njima postupaju, i znajući da će firma koju zezam morati ustati tužbom protiv mene ako žele nazad novce.

I nitko, ama baš NITKO u FINI nije dobio otkaz. Opomenu. Ništa.
I nitko, ama baš NITKO u cijelom sustavu Zakona nije dobio otkaz. Opomenu. Ništa.
I nitko, ama baš NITKO u cijeloj RH nije popravio zakon, zakrpao rupu. Ništa.

Ama baš jebeno N.I.Š.T.A.