Utjecaj Mjeseca na ljude

Puni mjesec povezivan je sa kriminalom, samoubojstvima, mentalnim bolestima, katastrofama, nesrećama, nataliteom, plodnošću i, među ostalim,  vukodlacima. Neki ljudi čak kupuju i prodaju dionice na burzi u skladu s Mjesečevim fazama, što je zasigurno vrlo uspješna metoda. Mnoge su studije pokušale pokazati da tu "ima nešto", no do sada rezultat je - nula bodova. Ono što je nađeno ima ekstremno malo utjecaja na ljude, ako i toliko - primjerice, pronalazak sitnog efekta koji Mjesec ima na globalnu temperaturu Zemlje a koji bi, posljedično tome, mogao imati na rast biljaka. Naravno, tu i tamo pojave se studije koje pokazuju vezu između faza Mjeseca i raznih fenomena, ali ništa od toga nije bilo niti blizu dovoljno uvjerljivo niti ponovljeno a da bi ukazalo i na moguću korelaciju - kamoli na dokazani efekt.

Ivan Kelly, James Rotton i Roger Culver (1996) proučili su više od 100 istraživanja Mjesečevog efekta i zaključili kako niti jedna nije pokazala ništa više od puke slučajnosti. Dakle, veza između Mjesečeve faze sa niženavedenim fenomenima je čisto slučajna:
- statistika ubojstava
- prometne nesreće
- krizni pozivi vatrogascima i policiji
- obiteljsko nasilje
- rođenje djece
- samoubojstva
- velike katastrofe
- rate isplate u kockarnicama
- assassinations
- kidnapiranja
- agresivnost profesionalnih hokejaša
- nasilje u zatvorima
- prijave na psihijatriju [jedna studija pokazala je da su prijave na prihijatriju najmanje baš za punog mjeseca]
- nervoza kod pacijenata na kućnoj njezi
- napadi
- propucavanja vatrenim oružjem
- ubodi hladnim oružjem
- prijave u hitnu
- poremećaji ponašanja kod psihološki zakinutih ruralnih odraslih osoba
- likantropi (vukodlaci)
- vampirizam
- alkoholizam
- mjeseyenje
- epilepsija

Ako toliko studija nije uspjelo pokazati vezu između punog mjeseca i bilo čega drugog, zašto onda toliko ljudi vjeruje u te mitove? Kelly, Rotton i Culver sumnjaju na četiri faktora: mediji, folklor i tradicija, nerazumijevanje i kognitivna pristranost. Trebalo bi uzeti u obzir i peti, ne manje bitan faktor: pojačanje od strane mase.

MEDIJI
Mitovi o Mjesecu česta su tema filmova, pogotovo filmova znanstvene fantastike. "S obzirom na konstantno ponavljanje o vezi između Mjeseca i ljudskog ponašanja od strane medija, nije ni čudo da je takav mit sveprisutan među populacijom" (Kelly i dr. 1996)
I reporteri, također, preferiraju osobe koje tvrde da Mjesec utječe na ljudsko ponašanje - kakva bi to inače emisija bila ako bi Mjesec bio pun a ništa se ne bi događalo? Anegdotalni dokazi o utjecaju Mjeseca su sveprisutni i nije ih teško naći, a reporteri jako dobro znaju da jedan jedini anegdotalni dokaz lako "skida" desetak znanstvenih istraživanja - kad se radi o interesu čitatelja - iako je takav dokaz, naravno, nepouzdan za ustanovljavanje bilo kakvih uzročno-posljedičnih veza. Oslanjanje na osobno iskustvo ignorira mogućnost samozavaravanja i potvrdne pristranosti. Takvi dokazi su prije svega zavaravajući, iako vrlo privlačni.

FOLKLOR I TRADICIJA
Mnogi lunarni mitovi nalaze korijenje u tradiciji. Primjerice, staroasirski/babilonski mit kaže kako je "žena plodna sukladno fazi Mjeseca". Takvi mitovi pretvoreni su u široko rasprostranjene zablude oko plodnosti i nataliteta. Primjerice, Eugen Jonas, Slovački psihijatar, inspiriran tim mitom stvorio je metodu kontracepcije i plodnosti koja se bazira isključivo na astrološkom praznovjerju. Vjerovanje da za punog Mjeseca ima više poroda i danas opstaje među mnogim učenim ljudima, iako bez ikakve znanstvene podloge (Kelly i Martens 1994; Martens i dr. 1988). 1991. godine Benski i Gerin prijavili su kako su analizirali rođendane 4256 beba rođenih u jednoj francuskoj klinici i "našli kako su rođenja ravnomjerno distribuirana u odnosu na lunarnu fazu" (Kelly i dr. 1996: 19). Godine 1994. talijanski istraživači Periti u Biagiotti prijavili su svoje istraživanje na 7842 spontana porođaja tokom perioda od 5 godina u klinici u Firenci. Pronašli su "nikakvu povezanost između lunarne faze i broja spontanih porođaja"
Unatoč činjenici kako nema dokaza o vezi lunarne faze, mjesečnog ciklusa žene i plodnosti, neki ljudi ne samo da vjeruju kako ima, već imaju i "znanstvene dokaze" za svoje tvrdnje. Neki misle kako svjetlost Mjeseca utiče na plodnost žena, na isti način kako utiče na koralje. Mjesečevo svjetlo je vrlo, vrlo mali faktor u životu većine žena, i ima isti utjecaj na plodnost žene koliko ima i gravitacija Mjeseca (dakle ništa). Nadalje, zvuči čudno da bi prirodne selekcija favorizirala metodu reprodukcije vrste kao što je naša koja ovisi o vremenu. Oblaci su, svakako, neredoviti, nepravilni, i često blokiraju Mjesec, što bi značilo da znatno utječu na sposobnost naše vrste da preživi i nastavi se.
Neki pak mitomani vjeruju kako su nekoć davno sve žene krvarile u skladu s lunarnom fazom, ali napredak civilizacije i umjetna rasvjeta (ili čak već i izum vatre kod primitivnih ljudi) poremetili su taj ciklus. Ova teorija bi čak mogla i zvučati logično dok se čovjek ne sjeti kako postoji podosta ostalih sisavaca na planeti koji nisu pod utjecajem niti civilizacije niti su otkrili vatru, a ni njihovi ciklusi nisu u skladu s Mjesecom.

Ono što znamo je kako je bilo vrlo malo istraživanja hormonalnih i neurokemijskih promjena tokom lunarnih faza. Rotton je pokušao istražiti literaturu, no zaključio je kako nije našao nikakve studije koje bi povezivale lunarne cikluse sa substancama koje su implicirane kao mogući uzročnici stresa i agresije (npr. serotonin, melatonin, epinefrin, norepinefrin, testosteron, cortizol, vazopresin, hormon rasta, pH, 17-OHCS, adrenokortikotropni hormon". Pomislili biste kako je ovo područje vrlo dobro istraženo pošto se zna kako hormoni i neurokemijske supstance utječu na menstruaciju i ponašanje.

NERAZUMIJEVANJE
Nerazumijevanje i pogrešno shvaćanje stvari kao što je utjecaj Mjeseca na plimu i oseku doprinjele su i ovoj vrsti lunarne mitologije. Mnogi ljudi misle da ako Mjesec utiče na plimu i oseku, onda mora utjecati i na ljudsko tijelo. Mjesečeva snaga u smislu plime i oseke je, zapravo, vrlo slabašna: majka koja drži dijete u naručju radi plimnu (gravitacijsku) silu na to dijete koja je oko 12 MILIJUNA PUTA veća nego što je ona koju radi Mjesec (Kelly i dr. 1996: 25).Astronom George O. Abell tvrdi kako komarac ima veću gravitacijsku silu na ruku čovjeka s kojeg pije krv nego što je ima Mjesec na istu tu ruku (Abell 1979).
Ovakvim pogrešnim uvjerenjima najviše pridonosi činjenica kako je ljudsko tijelo sastavljeno većim dijelom od vode. Tvrdi se, naime, da su i ljudsko tijelo i Zemlja 80% voda. Ovo nije točno. 80% POVRŠINE Zemlje je voda. Nadalje, Mjesečeva gravitacija utječe samo na nevezane (slobodne) vodene površine, dok je voda u ljudskom tijelu vezana (nije slobodna).
Nadalje, gravitacijska sila Mjeseca uvelike ovisi i o njegovoj udaljenosti od Zemlje, a ne o njegovoj fazi. Sinodički period Mjeseca je 29.53 dana, no treba mu 27.5 dana kako bi se u svojoj eliptičnoj orbiti pomaknuo od apogeja do apogeja (ili od perigeja do perigeja). Perigej (kad je Mjesec najbliži Zemlji) može biti u bilo kojoj fazi sinodičkog perioda (Kelly i dr. 1990: 989). Jače plime javljaju se za novog i punog Mjeseca, ali ne zato što je Mjesečeva gravitacijska sila tada jača, nego zato što se Mjesec, Zemlja i Sunce poravnaju na isti pravac, te se gravitacijske sile Mjeseca i Sunca zbrajaju čineći jedinstvenu, jaču gravitacijsku silu (ibid.: 989).

Mnoga pogrešna shvaćanja i nerazumijevanja oko Mjesečeve gravitacijske sile i njenog utjecaja na plimu, kao i mnoga druga pogrešna shvaćanja vezana uz Mjesečevu gravitaciju izgleda da imaju korijen u knjizi "Lunarni efekt" Arnolda Lebera (1978), koja je ponovno objavljena 1996. pod nazivom "Kako Mjesec utječe na Vas". I Lunarnom efektu Arnold je pogrešno predvidio katastrofalni potres u Kaliforniji 1982. godine zbog poravnanja Mjeseca i ostalih planeta. Neometen činjenicom da se takav potres nije dogodio, Lieber nije priznao svoju grešku u kasnijoj knjizi. Zapravo, ponovio je svoje vjerovanje o opasnostima poravnanja planeta i napisao kako bi mogli "potaknuti novi katastrofalni potres u Kaliforniji". Ovaj put nije predvidio kad.

KOGNITIVNA PRISTRANOST
Mnog vjeruju u bajke o Mjesecu jer su ih čuli puno puta od masovnih medija, policije, sestara u bolnici, doktora, socijalnih radnika i drugih sličnih ljudi "s utjecajem". Jednom kad ljudi povjeruju u nešto i osjete se dodatno podržanim od strane širokih masa, imaju tendenciju pažljivo birati koje će podatke slušati ubuduće. Vjeruje li netko kako je za punog Mjeseca povećan broj nesreća, takva će osoba vrlo pažljivo pratiti nesereće za vrijeme punog Mjeseca no neće obraćati pažnju na nesreće tokom ostalih faza lunarnog ciklusa. Dogodi li se nešto neuobičajeno, i to baš kada je pun Mjesec, takva će osoba pretpostaviti uzročno-posljedičnu vezu. Ako se nešto neuobičajeno dogodi a da nije pun Mjesec, neće biti pretpostavljena uzročno-posljedična veza, no taj događaj svejedno neće biti uzet kao protu-dokaz toj teoriji. Sjećanja tako postanu selektivna, čak i iskrivljena ponekad, kako bi favorizirala jipotezu o Mjesecu. Tendencija takvog razmišljanja, tokom vremena, učvršćuje vjerovanje u takve nepostojeće uzročno-posljedične veze.

MJESEC, LUDILO I SAMOUBOJSTVA
Vjerojatno najrasprostranjeniji mit o punom Mjesecu je onaj kako je pun Mjesec povezan s ludilom. No, pregledavajući više od 100 istraživanja, Kelly i dr. pronašli su kako "faze Mjeseca nisu imale više od 3/100 od 1% (tri stotinke od 1%) utjecaja na varijabilnost aktivnosti koje se nazivaju "ludilo" (1996: 18). Prema J. Rottonu, "takav mali postotak toliko je blizu nule da je njegov teoretski, praktički ili statistički značaj potpuno zanemariv" (Rotton 1997).

Isto tako, teorija kako je pun Mjesec vezan uz samoubojstva nema osnova. Martin i dr. (1992) revidirali su brojne studije izvođene tokom skoro tri desetljeća i nisu pronašli nikakvu značajnu vezu između faza Mjeseca i samoubojstava, pokušaja samoubojstava ili prijetnji samoubojstvom. Godine 1997. Gutierrez-Garcia i Trusell prostudirali su 897 samoubojstava u Madridu te nisu pronašli "nikakvu značajnu povezanost između sinodičkog ciklusa i rate samoubojstava" (str. 248). Ta istraživanja, kao i druga koja nisu pronašla nikakvu vezu između samoubojstava i punog Mjeseca, prošla su s vrlo malo odjeka u štampi i medijima.

P.S.
Vjerojatno će biti još puno studija koje će pronaći pozitivne uzročno-posljedične veze između neke lunarne faze i ljudskog ponašanja (odnosno nekog procesa vezanog uz ljudsko ponašanje, kao npr. burza i trgovanje dionicama). Treba imati na umu nekoliko upozorenja:
- korelacija NE implicira uzročnost
- ma kako dobro bila osmišljena istraživanja, i dalje ih treba moći ponoviti i dobiti iste rezultate prije nego što budu prihvaćene
- neka istraživanja sa pozitivnim rezultatima imati će problem grešaka u dizajnu ili metodološke pogreške. Primjerice, 2005. godine Yuan, Zheng i Zhu pronašli su kako je "povrat ulaganja na burzi niži u danima oko punog Mjeseca, a veći u danima oko mladog Mjeseca. Veličina razlike u povratu je 3% - 5% godišnje bazirano na analizi dva globalna portfolija: jednog balansiranog i jednog hi-growth. Je li to do faze Mjeseca i dalje treba vidjeti, te bi to istraživanje trebalo biti ponovljeno uzevši u obzir puno veći broj značajnih podataka.