Utjecaj Mjeseca na ljude

Puni mjesec povezivan je sa kriminalom, samoubojstvima, mentalnim bolestima, katastrofama, nesrećama, nataliteom, plodnošću i, među ostalim,  vukodlacima. Neki ljudi čak kupuju i prodaju dionice na burzi u skladu s Mjesečevim fazama, što je zasigurno vrlo uspješna metoda. Mnoge su studije pokušale pokazati da tu "ima nešto", no do sada rezultat je - nula bodova. Ono što je nađeno ima ekstremno malo utjecaja na ljude, ako i toliko - primjerice, pronalazak sitnog efekta koji Mjesec ima na globalnu temperaturu Zemlje a koji bi, posljedično tome, mogao imati na rast biljaka. Naravno, tu i tamo pojave se studije koje pokazuju vezu između faza Mjeseca i raznih fenomena, ali ništa od toga nije bilo niti blizu dovoljno uvjerljivo niti ponovljeno a da bi ukazalo i na moguću korelaciju - kamoli na dokazani efekt.

Ivan Kelly, James Rotton i Roger Culver (1996) proučili su više od 100 istraživanja Mjesečevog efekta i zaključili kako niti jedna nije pokazala ništa više od puke slučajnosti. Dakle, veza između Mjesečeve faze sa niženavedenim fenomenima je čisto slučajna:
- statistika ubojstava
- prometne nesreće
- krizni pozivi vatrogascima i policiji
- obiteljsko nasilje
- rođenje djece
- samoubojstva
- velike katastrofe
- rate isplate u kockarnicama
- assassinations
- kidnapiranja
- agresivnost profesionalnih hokejaša
- nasilje u zatvorima
- prijave na psihijatriju [jedna studija pokazala je da su prijave na prihijatriju najmanje baš za punog mjeseca]
- nervoza kod pacijenata na kućnoj njezi
- napadi
- propucavanja vatrenim oružjem
- ubodi hladnim oružjem
- prijave u hitnu
- poremećaji ponašanja kod psihološki zakinutih ruralnih odraslih osoba
- likantropi (vukodlaci)
- vampirizam
- alkoholizam
- mjeseyenje
- epilepsija

Ako toliko studija nije uspjelo pokazati vezu između punog mjeseca i bilo čega drugog, zašto onda toliko ljudi vjeruje u te mitove? Kelly, Rotton i Culver sumnjaju na četiri faktora: mediji, folklor i tradicija, nerazumijevanje i kognitivna pristranost. Trebalo bi uzeti u obzir i peti, ne manje bitan faktor: pojačanje od strane mase.

MEDIJI
Mitovi o Mjesecu česta su tema filmova, pogotovo filmova znanstvene fantastike. "S obzirom na konstantno ponavljanje o vezi između Mjeseca i ljudskog ponašanja od strane medija, nije ni čudo da je takav mit sveprisutan među populacijom" (Kelly i dr. 1996)
I reporteri, također, preferiraju osobe koje tvrde da Mjesec utječe na ljudsko ponašanje - kakva bi to inače emisija bila ako bi Mjesec bio pun a ništa se ne bi događalo? Anegdotalni dokazi o utjecaju Mjeseca su sveprisutni i nije ih teško naći, a reporteri jako dobro znaju da jedan jedini anegdotalni dokaz lako "skida" desetak znanstvenih istraživanja - kad se radi o interesu čitatelja - iako je takav dokaz, naravno, nepouzdan za ustanovljavanje bilo kakvih uzročno-posljedičnih veza. Oslanjanje na osobno iskustvo ignorira mogućnost samozavaravanja i potvrdne pristranosti. Takvi dokazi su prije svega zavaravajući, iako vrlo privlačni.

FOLKLOR I TRADICIJA
Mnogi lunarni mitovi nalaze korijenje u tradiciji. Primjerice, staroasirski/babilonski mit kaže kako je "žena plodna sukladno fazi Mjeseca". Takvi mitovi pretvoreni su u široko rasprostranjene zablude oko plodnosti i nataliteta. Primjerice, Eugen Jonas, Slovački psihijatar, inspiriran tim mitom stvorio je metodu kontracepcije i plodnosti koja se bazira isključivo na astrološkom praznovjerju. Vjerovanje da za punog Mjeseca ima više poroda i danas opstaje među mnogim učenim ljudima, iako bez ikakve znanstvene podloge (Kelly i Martens 1994; Martens i dr. 1988). 1991. godine Benski i Gerin prijavili su kako su analizirali rođendane 4256 beba rođenih u jednoj francuskoj klinici i "našli kako su rođenja ravnomjerno distribuirana u odnosu na lunarnu fazu" (Kelly i dr. 1996: 19). Godine 1994. talijanski istraživači Periti u Biagiotti prijavili su svoje istraživanje na 7842 spontana porođaja tokom perioda od 5 godina u klinici u Firenci. Pronašli su "nikakvu povezanost između lunarne faze i broja spontanih porođaja"
Unatoč činjenici kako nema dokaza o vezi lunarne faze, mjesečnog ciklusa žene i plodnosti, neki ljudi ne samo da vjeruju kako ima, već imaju i "znanstvene dokaze" za svoje tvrdnje. Neki misle kako svjetlost Mjeseca utiče na plodnost žena, na isti način kako utiče na koralje. Mjesečevo svjetlo je vrlo, vrlo mali faktor u životu većine žena, i ima isti utjecaj na plodnost žene koliko ima i gravitacija Mjeseca (dakle ništa). Nadalje, zvuči čudno da bi prirodne selekcija favorizirala metodu reprodukcije vrste kao što je naša koja ovisi o vremenu. Oblaci su, svakako, neredoviti, nepravilni, i često blokiraju Mjesec, što bi značilo da znatno utječu na sposobnost naše vrste da preživi i nastavi se.
Neki pak mitomani vjeruju kako su nekoć davno sve žene krvarile u skladu s lunarnom fazom, ali napredak civilizacije i umjetna rasvjeta (ili čak već i izum vatre kod primitivnih ljudi) poremetili su taj ciklus. Ova teorija bi čak mogla i zvučati logično dok se čovjek ne sjeti kako postoji podosta ostalih sisavaca na planeti koji nisu pod utjecajem niti civilizacije niti su otkrili vatru, a ni njihovi ciklusi nisu u skladu s Mjesecom.

Ono što znamo je kako je bilo vrlo malo istraživanja hormonalnih i neurokemijskih promjena tokom lunarnih faza. Rotton je pokušao istražiti literaturu, no zaključio je kako nije našao nikakve studije koje bi povezivale lunarne cikluse sa substancama koje su implicirane kao mogući uzročnici stresa i agresije (npr. serotonin, melatonin, epinefrin, norepinefrin, testosteron, cortizol, vazopresin, hormon rasta, pH, 17-OHCS, adrenokortikotropni hormon". Pomislili biste kako je ovo područje vrlo dobro istraženo pošto se zna kako hormoni i neurokemijske supstance utječu na menstruaciju i ponašanje.

NERAZUMIJEVANJE
Nerazumijevanje i pogrešno shvaćanje stvari kao što je utjecaj Mjeseca na plimu i oseku doprinjele su i ovoj vrsti lunarne mitologije. Mnogi ljudi misle da ako Mjesec utiče na plimu i oseku, onda mora utjecati i na ljudsko tijelo. Mjesečeva snaga u smislu plime i oseke je, zapravo, vrlo slabašna: majka koja drži dijete u naručju radi plimnu (gravitacijsku) silu na to dijete koja je oko 12 MILIJUNA PUTA veća nego što je ona koju radi Mjesec (Kelly i dr. 1996: 25).Astronom George O. Abell tvrdi kako komarac ima veću gravitacijsku silu na ruku čovjeka s kojeg pije krv nego što je ima Mjesec na istu tu ruku (Abell 1979).
Ovakvim pogrešnim uvjerenjima najviše pridonosi činjenica kako je ljudsko tijelo sastavljeno većim dijelom od vode. Tvrdi se, naime, da su i ljudsko tijelo i Zemlja 80% voda. Ovo nije točno. 80% POVRŠINE Zemlje je voda. Nadalje, Mjesečeva gravitacija utječe samo na nevezane (slobodne) vodene površine, dok je voda u ljudskom tijelu vezana (nije slobodna).
Nadalje, gravitacijska sila Mjeseca uvelike ovisi i o njegovoj udaljenosti od Zemlje, a ne o njegovoj fazi. Sinodički period Mjeseca je 29.53 dana, no treba mu 27.5 dana kako bi se u svojoj eliptičnoj orbiti pomaknuo od apogeja do apogeja (ili od perigeja do perigeja). Perigej (kad je Mjesec najbliži Zemlji) može biti u bilo kojoj fazi sinodičkog perioda (Kelly i dr. 1990: 989). Jače plime javljaju se za novog i punog Mjeseca, ali ne zato što je Mjesečeva gravitacijska sila tada jača, nego zato što se Mjesec, Zemlja i Sunce poravnaju na isti pravac, te se gravitacijske sile Mjeseca i Sunca zbrajaju čineći jedinstvenu, jaču gravitacijsku silu (ibid.: 989).

Mnoga pogrešna shvaćanja i nerazumijevanja oko Mjesečeve gravitacijske sile i njenog utjecaja na plimu, kao i mnoga druga pogrešna shvaćanja vezana uz Mjesečevu gravitaciju izgleda da imaju korijen u knjizi "Lunarni efekt" Arnolda Lebera (1978), koja je ponovno objavljena 1996. pod nazivom "Kako Mjesec utječe na Vas". I Lunarnom efektu Arnold je pogrešno predvidio katastrofalni potres u Kaliforniji 1982. godine zbog poravnanja Mjeseca i ostalih planeta. Neometen činjenicom da se takav potres nije dogodio, Lieber nije priznao svoju grešku u kasnijoj knjizi. Zapravo, ponovio je svoje vjerovanje o opasnostima poravnanja planeta i napisao kako bi mogli "potaknuti novi katastrofalni potres u Kaliforniji". Ovaj put nije predvidio kad.

KOGNITIVNA PRISTRANOST
Mnog vjeruju u bajke o Mjesecu jer su ih čuli puno puta od masovnih medija, policije, sestara u bolnici, doktora, socijalnih radnika i drugih sličnih ljudi "s utjecajem". Jednom kad ljudi povjeruju u nešto i osjete se dodatno podržanim od strane širokih masa, imaju tendenciju pažljivo birati koje će podatke slušati ubuduće. Vjeruje li netko kako je za punog Mjeseca povećan broj nesreća, takva će osoba vrlo pažljivo pratiti nesereće za vrijeme punog Mjeseca no neće obraćati pažnju na nesreće tokom ostalih faza lunarnog ciklusa. Dogodi li se nešto neuobičajeno, i to baš kada je pun Mjesec, takva će osoba pretpostaviti uzročno-posljedičnu vezu. Ako se nešto neuobičajeno dogodi a da nije pun Mjesec, neće biti pretpostavljena uzročno-posljedična veza, no taj događaj svejedno neće biti uzet kao protu-dokaz toj teoriji. Sjećanja tako postanu selektivna, čak i iskrivljena ponekad, kako bi favorizirala jipotezu o Mjesecu. Tendencija takvog razmišljanja, tokom vremena, učvršćuje vjerovanje u takve nepostojeće uzročno-posljedične veze.

MJESEC, LUDILO I SAMOUBOJSTVA
Vjerojatno najrasprostranjeniji mit o punom Mjesecu je onaj kako je pun Mjesec povezan s ludilom. No, pregledavajući više od 100 istraživanja, Kelly i dr. pronašli su kako "faze Mjeseca nisu imale više od 3/100 od 1% (tri stotinke od 1%) utjecaja na varijabilnost aktivnosti koje se nazivaju "ludilo" (1996: 18). Prema J. Rottonu, "takav mali postotak toliko je blizu nule da je njegov teoretski, praktički ili statistički značaj potpuno zanemariv" (Rotton 1997).

Isto tako, teorija kako je pun Mjesec vezan uz samoubojstva nema osnova. Martin i dr. (1992) revidirali su brojne studije izvođene tokom skoro tri desetljeća i nisu pronašli nikakvu značajnu vezu između faza Mjeseca i samoubojstava, pokušaja samoubojstava ili prijetnji samoubojstvom. Godine 1997. Gutierrez-Garcia i Trusell prostudirali su 897 samoubojstava u Madridu te nisu pronašli "nikakvu značajnu povezanost između sinodičkog ciklusa i rate samoubojstava" (str. 248). Ta istraživanja, kao i druga koja nisu pronašla nikakvu vezu između samoubojstava i punog Mjeseca, prošla su s vrlo malo odjeka u štampi i medijima.

P.S.
Vjerojatno će biti još puno studija koje će pronaći pozitivne uzročno-posljedične veze između neke lunarne faze i ljudskog ponašanja (odnosno nekog procesa vezanog uz ljudsko ponašanje, kao npr. burza i trgovanje dionicama). Treba imati na umu nekoliko upozorenja:
- korelacija NE implicira uzročnost
- ma kako dobro bila osmišljena istraživanja, i dalje ih treba moći ponoviti i dobiti iste rezultate prije nego što budu prihvaćene
- neka istraživanja sa pozitivnim rezultatima imati će problem grešaka u dizajnu ili metodološke pogreške. Primjerice, 2005. godine Yuan, Zheng i Zhu pronašli su kako je "povrat ulaganja na burzi niži u danima oko punog Mjeseca, a veći u danima oko mladog Mjeseca. Veličina razlike u povratu je 3% - 5% godišnje bazirano na analizi dva globalna portfolija: jednog balansiranog i jednog hi-growth. Je li to do faze Mjeseca i dalje treba vidjeti, te bi to istraživanje trebalo biti ponovljeno uzevši u obzir puno veći broj značajnih podataka.

Električni auto

Možda sam negdje pogriješio u izračunu, pa bi mi zato bilo drago da se netko javi i upozori me. U međuvremenu, evo malo o "zelenim" električnim autima...

Nissan Leaf iz 2012. godine troši oko 34kWh za 100 milja, prevedeno u metrički sustav to je 21,25kWh za 100 kilometara (izvor).
Elektrana na ugljen, a takvih je kod nas najviše, proizvede 1000-1100g CO2 za 1kW struje (izvor).
Jednostavnom matematikom ispada da dotični Nissan Leaf proizvede, mada indirektno, od 21250 - 23375g CO2 svakih 100km koje prijeđe.

Jedan prosječni dizelaš, po papirima, radi nekih 135g CO2 po kilometru, iliti 13500g svakih 100km.

Kad se to dvoje usporedi, meni izgleda kao da električni auto proizvodi skoro duplo CO2 na 100km od nekog prosječnog dizelaša. To što se taj CO2 proizvede (i ispusti u atmosferu) izvan grada, to ne mijenja na činjenici da se taj CO2 ipak proizvede, i da šteti Zemlji jednako, bez obzira je li proizveden na Jelačić-placu ili usred Sahare.

Ne jedem, hranim se suncem

U stvarno vleikoj konkurenciji izjava i stavova koji čovjeka ostave razjapljenih usta, bez dara govora i sa kvocijentom inteligencije na nivou starogrčke amfore na dnu mora, neki se dan potkrao jedan kandidat koji vrlo visoko kotira u borbi za prvo mjesto.
Čuo sam, naime, da "postoje ljudi", koji mahom žive u Indiji, neki gurui i slični, koji ne moraju jesti! Tako je, da, dobro ste pročitali. Ti ljudi, navodno, samo piju vode, i to je to. U vodu ubace ponekad (ali ne uvijek) malo vitamina i minerala, ali to je to - već 5 godina nisu ništa osim vode stavili u usta. Nisu se razbolili, nisu smršavili, nisu umrli - savršeno su zdravi.

A kako im to uspijeva? Pa jednostavno: gledaju u sunce! Hrane se suncem. Sunce prolazi kroz oko, dolazi do mozga, tamo se dešava ne-znam-što, i oni dobivaju energiju od sunca. Jer čovjek jede samo zato da dobije energiju, samo mu energija treba. A pošto je naše Sunce neiscrpan (u ljudskom poimanju stvari) izvor energije, onda se dovoljno naviknuti na to da se gleda u sunce i to je to. Problem solved.
Malo po malo se to radi, krene se sa 10 sekundi na dan, pa 12, 15, 20, 30.... dok se ne dođe na - ako se dobro sjećam - oko sat vremena. I tada je to to. Čovjek sjedne, gleda u sunce, popije vode, i gotova stvar!

Ne znam samo kad smo razvili klorofile i kloroplaste, ali očito jesmo. Također, pošto biljke tokom proizvodnje šećera koriste CO2, kao nusprodukt ispuštaju kisik. Mi, pak - barem se do sada vjerovalo - trebamo kisik, a ispuštamo CO2, te se tu krug zatvara. Ali ne više! Ne, pošto pretvaramo sunčevu energiju u šećer, energiju, koristimo CO2 (jer sa O2 to ne funkcionira) te onda očito izbacujemo O2 van. Krademo CO2, dakle pomažemo borbi protiv stakleničkih plinova, a ispuštamo kisik. Jedva čekam da jedan od tih gledatelja u Sunce prdne kraj mene, da udahnem čisti, friški kisik. Da se preporodim i obnovim.
Osim toga, pošto to nije jednostavno za naučiti, no ipak se može bez nekih VELIKIH problema, tako me čudi kako to da u Indiji, otkud ova vještina i potiče, ima toliko gladnih? Pa ti jadni gladuši nemaju posla, nemaju novaca, nemaju ništa - samo sunce i vodu, i tonu vremena. Pa zašto ne nauče, jebemu, kako se hraniti suncem? Riješi se problem gladi u svijetu u trenu. Ma i da nije "u trenu", za godinu, dvije, pet ili deset glad u svijetu praktički bi nestala. Sva polja hrane bila bi napuštena, ne bi bilo poljoprivrede niti stočarstva, samo bismo pustili šumama da rastu. Ili ni to - čemu? Pa sami bismo proizvodili kisik, trošili CO2, dakle biljke bi nam samo smetale.

Dobro što je ljudima? Zar ono što se naziva "zdravi razum" stvarno nestaje? Toliko smo glupi da piljimo u sunce očekujući da nam narastu klorofili? Ili ih jedemo, pa oni ostaju u tijelu, ne provari ih želudac nego iz lista salate tijelo uzme kompletan mehanizam za proizvodnju šećera iz CO2 i sunca te ga ugradi u svoje stanice - i to samo u oči, odnosno na dio mozga iza očiju? Otkad svjetlost PROLAZI kroz oko? Pa pretvara se u električne impulse, ne prolazi KROZ OKO. Barem sam ja tako mislio. Ali evo, očito nije tako, očito svaki put kad na plaži skinem naočale i virnem u Sunce, mozak mi dobije dozu svjetla, dakle i ten. Pocrni malo. Možda bih ga morao mazati kremama za sunčanje? Ali onda ne bih mogao "jesti" kako treba, valjda. Bolje ne.

A ja budala, skupa sa svojom ženom, trošim preko 50% mjesečnog budžeta na hranu! Koji idiot, mogli smo do sad živjeti u vili od 560 kvadrata u elitnom dijelu grada, na osami, sa velikom okućnicom (naravno, direktno izloženi Suncu), i voziti barem Ferrari. Svaki po jedan. Ako ne i više. Od posla bismo sjedili na vrhu tunela Učka, i onog Sveti Rok, te prdili, obogaćujući kisikom okolinu, dobili bismo državne poticaje i zelenu zvijezu kao nagradu za ekologiju.

Bolje da požurim i prijavim guzicu za Nobelovu nagradu...

Porez na budale #2

Nastavno na Porez na budale od neki dan, evo nas je gazda Linić počastio novim porezima. Na budale, naravno - koga drugog.
Sad će se oporezivati kamate na štednju i reinvestiranje. Dakle, onaj tko ima toliko novaca da uspijeva štediti (budala), njemu ćemo odvaliti 12% na kamate. A onaj tko ima neku zaradu od posla, pa te novce koje je zaradio ne vadi van nego veli "idem bit budala pa uložit te novce u posao, da ga razvijem i ojačam, da ga proširim i zaradim više i/ili poboljšam proizvod", i on je budala (naravno), pa ćemo i njemu opaliti porez.
Za par dana će nam opet s pozornice gazda Milanović govoriti kako trošimo previše i ulažemo premalo, kako treba pokrenuti gospodarstvo, a najbolji način za pokretanje gospodarstva je taj da se opali što više čim većih poreza na budale koje ulažu u gospodarstvo.
Glupo bi bilo, recimo, smanjiti procedure za otvaranje firme, dobijanje dozvola za raznorazne poduhvate. Glupo bi bilo smanjiti broj potrebnih papira, obrazaca i inih idiotarija koje se mora popuniti za sve, od kupovine karte za ZET, preko dobijanja kopije Domovnice pa do ulaska u javni WC. To bi bilo turbo-glupo. Ne, bolje je opaliti nove poreze, a postojeće bi trebalo povećati. Samo tako možemo naprijed.

Ja budala, recimo, imam otvorenu štednju za kćer. Dobila je za prvi rođendan od strica i strine bon sa nekim novcima, sve lijepo upakirano u štednju u Zabi. Fino, nemam ništa protiv, dapače. Nisu kupovali krpice kojih mala ima dovoljno, niti igračke koje će je zanimati dan ili dva, nego su uložili nekakve novce da mala ima kad zatreba, ili kad bude htjela u nekoj budućnosti. Super ideja. I ja svaki mjesec dodam koju kunu, da se nađe. A na sve to ide kamata, naravno. I ta štednja u Zabi je odabrana zato jer ima visoku kamatu na ulog, jer je dječja itd. Sve 5.
Ali vraga, ne ide to tako. Sad će prekrasni gospon Linić mom djetetu koje ima nepunih 14 mjeseci opaliti porez i na to malo što ima na svoje ime. Ako na 1000 kuna godišnje mala dobije 5%, dakle 50 kuna (zamisli divlju svotu od 50 kuna GODIŠNJE!!!!), drug Linić je rekao "oš kitu! 50 kuna bi zaradila? E nećeš! OK, banka će ti dati 50 kuna godišnje, ali ja ću od tih 50 sebi uzeti 6. A ti ćeš, srce mamino i tatino, dobiti 44 kune. I da nisi pisnula!".

Bravo Liniću, bravo Milanoviću, bravo cijeloj Vladi!

...počet ću ozbiljno citirati predragog mi Mamića (da ne bi bilo zabune, ovo "predragog" je sarkazam, a Mamić čini, uz Bandića i Keruma, trio fantastikus najvećih maloumnih zatucanih seljačina koje su kročile Zemljom, bez obzira računate li starost Zemlje 4,5 milijarde godina (kao normalni ljudi) ili 6500 godina (kao Kršćani).

Glasovi dijaspore

Tema koja me uvijek lansira u orbitu. I to Saturnovu orbitu.

Kome je palo na pamet dati glas dijaspori? Retoričko pitanje, palo je na pamet velebnom hadezeu (čitaj: zločinačkoj organizaciji). Kakve veze ima dijaspora sa mnom? Plaćaju li tu porez? Žive li tu? Rade li tu? Muče li se tu? Muče li ih tu? Jebu li ih pametni zakoni? Sposobna Vlada? Lopov od (bivšeg) premijera? Lopovska stranka na vlasti (sad nije, ali...)? Gledaju li idiote u hadezeu svaki dan kako seru kvake i prave se kako nemaju veze sa Sanaderom? Kako nitko ništa nije znao, jadnici? Pod nosom im se tolike pare kradu i vrte, tolike muljaže da se i sa Jupitera vide - a oni ništa nisu znali. No, svejedno su (prema svojim riječima) sposobni vodit državu? Ma dajte... Tkogod je član hadetzea je, po meni, ili lopov ili glup. Nema treće.

Uglavnom... dijaspora... Hrpa glasova a bez ikakvog opravdanja, s još manje kontrole. Pa u BiH glasuju MRTVI, jebemu, i to se zna - a u Kanadi? Njemačkoj, Australiji? To nitko ne zna. Ali bitno da dijaspora meni određuje kako ću ja živjeti, a dobar dio nijih ne da nije bio u HR u zadnjih 20 godina, nego nisu NIKAD bili u HR. Tata je odselio, sin se tamo rodio, dobio i HR državljanstvo, pa sad glasa u HR jer - eto - može.

Glasaš tamo gdje plaćaš porez. Točka. To što imaš državljanstvo ali živiš, radiš i boraviš u Njemačkoj, te u HR dođeš na Božić i na ljetovanje ne daje ti pravo da glasaš. Ama baš nikakvo pravo.

Tamo gdje plaćaš porez, tamo smiješ glasati. Točka. Pa ako plaćaš porez u 3 države - glasaj u sve tri. Ali dosta ovih gluposti više...

Samo što nitko nema muda to odrezati. Svi se "bore za boljitak građana RH" ali istovremeno svi dobro paze kako si pokrit guzicu, kako se osigurati. Pa ako treba riskirati svoj položaj ili boljitak svih građana RH - jasno je da se prvo svoju guzicu pokriva.

Nazdravlje!

FINA i ovrhe

Malo tko nije pred tjedan-dva vidio tekstove u novinama, ili pak izvještaje na raznoraznim TV postajama, o izvjesnoj firmi u ZG i njihovom iskustvu sa FINOM i ovrhom. Da ponovim za one koji nisu pazili na satu, čovjek ima privatnu firmu s x zaposlenih, ništa preveliko. Ujutro dolazi na posao, te pregledavanjem tekućeg računa firme vidi da su, zbog potraživanja pristiglih u zadnjih 2-3 dana, u minusu. Dozvoljenom minusu, i to malo, oko 1000 kuna, ali ipak u minusu. To je, kako će se kasnije ispostaviti, spas u situaciji. No, čovjek krene, skupa s djelatnicom svog računovodstva, nešto platiti - ima još lufta, to je dozvoljeni minus - te se iznenadi kad dobije poruku da ne ide. Blokiran mu je račun.
Rade provjere zadnjih x dana, traže je li nešto sjelo što su previdjeli, no s računom je sve OK, paše u lipu. Ali je u blokadi.
Zove čovjek okolo, zove i FINU, koja mu ne želi dati informacije telefonom, a niti mailom. Ipak je ovo 21. stoljeće, tko je vidio davati ikome ikakve informacije osim osobno? Bravo FINA!
Odlazi čovjek u FINU, dakle, osobno. I saznaje kako je u blokadi zbog ovrhe. I sad mu tek ništa nije jasno, pa pita, kumi, moli, traži da mu se objasni kako, kad, zašto, tko... Naravno, to traje i traje, informaciju je od bilo kakve državne ustanove nemoguće dobiti, no saznaje da je netko prijavio kako mu nije isplatio plaću. Naime, lani je donesen zakon prema kojem djelatnik ima pravo tražiti prisilnu naplatu s računa poslodavca ukoliko mu ovaj nije isplatio dužna primanja. Čovjek uspije vidjeti, krajem oka, skenirani formular na monitoru službenice, te vidi da to nije isplatni listić njegove firme, niti je potpis njegov, niti žig - ništa.
Da skratim priču, prijavio je sve u MUP, gdje je dobio odgovor "pa to nije moguće!". Je, moguće je, upravo se dešava.

A što se desilo? Jedan pametni (?) mladić doma je u Wordu napravio isplatni listić, zatim je u Photoshopu (ili sličnom programu) dizajnirao nekakav štambilj, popunio obrasce za 10 mjeseci te ih predao u FINU rekavši kako mu dotična firma nije isplatila 10 plaća za prošlu godinu. Čovjeka nitko iz firme ne zna, nije nikad za firmu radio niti ikad bio na razgovoru za posao. Ali to nema veze - on je u FINI popunio obrazac, priložio friško isprintane platne listiće, potpisao da pod krivičnom odgovornosti jamči... bla-bla-bla... i to je bilo to. FINA je, bez IKAKVE provjere, jednostavno legnula na račun firme.
Sreća u nesreći je činjenica da je firma bila u dozvoljenom minusu (ali ipak minusu!) tako da nije bilo transfera sredstava. Tako zakon kaže.
U međuvremenu, vidjevši da ne dolaze novci, mastermind je povukao prijavu u FINI, objasnivši da se dogovorio s poslodavcem, te otišao. Naravno, ostao je dokumentiran njegov broj TR na koji je tražio isplatu, ime i prezime, adresa, potpis... pametan mladac, nema što!

A što se FINE tiče? Obustavili su blokadu i ovrhu, no naplatili su si s računa firme "svoj posao", odnosno ta cijela ovrha, naravno, nešto i košta,. A to je FINA naplatila s računa firme, ni krive ni dužne. I oni ne vraćaju novce, nego firma mora privatnom tužbom ići na prevaranta i tako se naplatiti.

Pa gdje je tu logika??? Kakvi su to zakoni u ovoj jebenoj državi, da ja mogu bilo kad blokirati bilo koju firmu? Čak ni radi zarade, nego eto, iz puke obijesti, odvesti u blokadu kad hoću, koga hoću, znajući da FINA jednostavno ne provjerava takve zahtjeve (to nisu dužni raditi), nego po njima postupaju, i znajući da će firma koju zezam morati ustati tužbom protiv mene ako žele nazad novce.

I nitko, ama baš NITKO u FINI nije dobio otkaz. Opomenu. Ništa.
I nitko, ama baš NITKO u cijelom sustavu Zakona nije dobio otkaz. Opomenu. Ništa.
I nitko, ama baš NITKO u cijeloj RH nije popravio zakon, zakrpao rupu. Ništa.

Ama baš jebeno N.I.Š.T.A.

Reiki

Reiki je oblik energetskog liječenja koji se bazira na manipulaciji nečeg zvanog ki, japanske verzije nečeg zvanog chi u Kini. Rei znači duh na japanskom, tako da reiki doslovno znači životna snaga duha.

Poput svojih paralela u tradicionalnoj kineskoj medicini koji koriste akupunkturu, kao i paralela u zapadnjačkoj medicini koji koriste terapeutski dodir, reiki iscjelitelji vjeruju da su zdravlje i bolest rezultat prekida ili smetnje u životnoj sili. Vjerovanje u životnu silu, zvano Vitalizam, bilo je česta pojava na Zapadu do 19. stoljeća. Otada, pridružila se eteru i sličnim znanstvenim teorijama koje su odbačene.

Vjera u vitalizam i dalje je jaka u Kini, Indiji (gdje se životna sila zove prana), Africi (animizam) i Japanu. Svi oni vjeruju da je Svemir pun neke vrste životne energije koja ne može biti detektirana nikakvim postojećim znanstvenim instrumentima, ali koju specijalno obučeni ljudi mogu detektirati i kontrolirati.

Reiki iscjelitelji razlikuju se od akupunkturista po tome što ne pokušavaju odblokirati nečiji ki, nego pokušavaju usmjeriti ki Svemira tako da pacijent ozdravi. To usmjeravanje se radi rukama, i kao kod terapeutskog dodira nema direktnog kontakta iscjelitelja s pacijentom pošto ki teče kroz tijelo iscjelitelja u pacijenta. Majstori reikija tvrde da mogu prikupiti energiju Svemira u sebi dok iscjeljuju bolesnog pacijenta. Oni kanaliziraju ki u bolesne ili ozlijeđene osobe u svrhu rebalansiranja njihove energije. S obzirom na vjerovanje i školovanje iscjelitelja, reiki se koristi za liječenje velikog broja bolesti. Larry Arnold i Sandra Nevins tvrde u svom Reiki Priručniku (1992) da je reiki koristan u tretiranju ozljeda mozga, raka, dijabetesa i veneričnih bolesti. Mnogi iscjelitelji su skromni, pa liječe tek manje probleme poput umora ili bolnih mišića. Jednom prilikom s jakom glavoboljom bio sam tretiran od strane reiki iscjelitelja koji je bio prisutan u društvu. Iscjeljenje, naravno, nije uspjelo, i to zato što sam ja nevjernik – to mi je tako objasnio. Ako iscjeljenje ne uspije – a sigurno neće kod nečega poput raka – onda je to zato što se pacijent opire iscjeljujućoj energiji. A to je i istina – o tome malo kasnije.

Reiki je popularan kod New Age spiritualista – onih koji vole „harmonije“ i „balanse“. Reiki iscjelitelji su plaćali svojim Majstorima i po 10000 dolara kako bi i sami postali Majstori. Danas se taj iznos smanjio, pa se kreće oko 2000 kuna za prvi nivo, oko 3000 za drugi te oko 5000 kuna za nivo Majstora. Neki Majstori, iako vrlo rijetki, prenose svoje znanje besplatno svojim učenicima.

Formiranje Reiki iscjelitelja sastoji se od prolaska kroz nekoliko nivoa „uštimavanja“. Novi iscjelitelj mora naučiti koje simbole koristiti, kad ih koristiti, kako zazvati životnu silu Svemira, kako iscjeljivati emocionalnu ili psihičku bol, te kako iscjeljivati nekoga tko nije fizički prisutan.

Reiki je popularizirao (utemeljio) Mikao Usui (1865-1926), koji je nakon meditacije i posta od nekoliko tjedana počeo halucinirati i čuti glasove koji su mu dali „ključeve iscjeljivanja“.

Radi li reiki? Da. Radi jednako dobro kao i svaka druga placebo medicina. Primarno radi preko principa sugestije i tipičnog uvjetovanja (Pavlovljev efekt). Obje tehnike mogu dovesti do psiholoških promjena kod vjernika ili skeptika otvorenog uma koji znaju malo (ili ništa) o placebo efektu. REiki iscjeljivanje, s druge strane, neće imati apsolutno nikakvog učinka na nekog tko u to ne vjeruje. I moj reiki iscjelitelj je žestoko trljao ruke po hlačama i jednu s drugom prije nego što ih je položio iznad moje glave, tako da sam ih ja mogao osjetiti i bez dodira. Osjetio sam statički elektricitet i toplinu izazvane jakim trljanjem ruku, naravno.

Postoje mnoge vrste reiki iscjeljivanja, baš kao što postoje mnoge vrste akupunkture, no sve tvrde da manipuliraju ki kako bi pomogle u iscjeljenju. Dokazi o postojanju ki su jednaki kao i dokazi za sugestiju i uvjetovanje. Primjenom Occamove britve nećemo naći razlog za postojanje ki kako bi objasnili kako reiki funkcionira.

Je li reiki – ili druge tehnike iscjeljivanja energijom – opasan? Iscjelitelji nisu opasni sami po sebi, ne, ali mogu biti smrtonosni za pacijente koji dolaze na izlječenje dijabetesa ili raka na način da netko maše rukama iznad njih ili da im zabada igle u ruke i leđa. Poznata je (mada kod nas ne toliko) priča Debre Harrison, dijabetičarke i suosnivačice tipa energetsko iscjeljivanja nazvanog „consegrity“, i koja je umrla zahvaljujući svojoj vlastitoj medicini.

Jedan od velikih promotera energetske medicine, Oprah, često je zvala u goste čovjeka koji je kasnije dobio svoj osobni show, dr. Mehmeta Oza. On je pak u svom showu jako zagovarao reiki, bez obzira na diplomu sa modernog studija medicine koji je završio. Zanimljivo - supruga dr. Oza je reiki iscjeliteljica.